Tri oblika siromaštva na koje je pozvan učenik, bila su u središtu propovijedi pape Franje na jutarnjoj misi slavljenoj u Domu svete Marte. Prvo je da ostavi sva bogatstva, da ne bude srcem privržen novcu; drugo je da zbog Evanđelja prihvati progone, pa i klevete; a treće je siromaštvo samoće, osjećaja samoće na kraju života.
Neka učenik bude siromašan, sa srcem daleko od bogatstava
Cijela je Papina propovijed, dakle, bila podijeljena na tri vrste siromaštva u životu učenikā, na tri načina na koje ga valja živjeti. Prvo siromaštvo, ono koje nalaže učeniku da bude odvojen od novca i bogatstava, uvjet je za hod putom učeništva. To znači imati siromašno srce – istaknuo je Papa te upozorio – ako su u apostolskom radu nužne strukture ili organizacije koje se čine znakom bogatstva, dobro ih koristite, ali odvojeni od njih. Ako želiš nasljedovati Gospodina, izaberi put siromaštva, a ako imaš bogatstva jer ti ih je Gospodin dao, kako bi služio drugima, tvoje srce treba biti odvojeno od njih. Učenik se ne smije bojati siromaštva; štoviše, treba biti siromašan – istaknuo je papa Franjo.
Siromaštvo progonā zbog Evanđelja
Drugi oblik siromaštva jest siromaštvo progonā. U odlomku iz Lukina Evanđelja koje smo čuli u današnjoj liturgiji, Gospodin šalje učenike kao janjce među vukove. I danas ima mnogo kršćana koje se progoni i kleveće zbog Evanđelja – napomenuo je Papa te dao primjer mladića o kojemu je jučer, na Sinodi o mladima, govorio jedan biskup iz jedne od zemalja u kojoj se progone kršćani.
Tog je katoličkog mladića skupina vršnjaka koji mrze Crkvu, fundamentalista, najprije istukla, bacila u cisternu, a onda na njega bacala blato sve dok mu nije došlo do vrata. Tada su mu rekli: Posljednji put te pitamo, odričeš li se Isusa? Na njegov negativan odgovor bacili su na njega kamen i ubili ga. Nije se to dogodilo u prvim stoljećima, nego prije dva mjeseca – istaknuo je Papa.
Potom je govorio i o drugim oblicima progona: o progonu klevete, govorkanja, ali kršćanin šuti, podnosi to 'siromaštvo'. Katkada je potrebno braniti se kako ne bi došlo do skandala… – primijetio je Papa te spomenuo i sitne progone u gradskim četvrtima, u župama. Mali su ti progoni, ali dokaz su siromaštva. To je drugi način siromaštva koji od nas traži Gospodin; da ponizno prihvatimo i podnosimo progone.
Siromaštvo osjećaja napuštenosti
Treći je oblik siromaštva samoća, napuštenost. Primjer nam za to daje današnje prvo liturgijsko čitanje, uzeto iz Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju, u kojoj 'veliki Pavao' koji se nije ničega bojao, kaže da za prve njegove obrane nitko nije bio uz njega, nitko mu nije pomagao, svi su ga bili napustili. Ali dodaje da je Gospodin stajao uz njega i dao mu snagu.
Papa se tako osvrnuo na tu učenikovu napuštenost, što se može dogoditi – kako je rekao – nekom mladiću ili djevojci od 17 ili 20 godina, koji zanosno ostavljaju bogatstva kako bi nasljedovali Isusa, potom hrabro i vjerno podnose klevete, svakodnevne progone i ljubomore, male ili velike progone, a na kraju Gospodin od njih još može tražiti i samoću završetka – napomenuo je Papa.
Mislim na najvećeg čovjeka ljudskoga roda, a taj naslov dolazi iz Isusovih usta: Ivan Krstitelj, najveći rođen od žene. Veliki propovjednik; ljudi su odlazili njemu da ih krsti. I kako je završio? Sam, u zatvoru – rekao je Papa te dodao – Zamislite kakve su danas zatvorske ćelije, a kakve su onda bile u ono vrijeme. Ostao je sam, zaboravljen, ubijen zbog slabosti jednoga kralja, zbog mržnje jedne preljubnice i prkosa jedne djevojke. Tako je završio najveći čovjek povijesti. Ali, ne trebamo ići daleko; – istaknuo je Papa – često se u staračkim domovima, gdje su svećenici ili časne sestre koji su svoj život potrošili u propovijedanju, osjećaju sami, sami s Gospodinom; nitko ih se ne sjeti.
Svi učenici trebaju znati prolaziti putom siromaštva
Jedan je oblik siromaštva Isus obećao samom Petru, kada mu je rekao: Dok si bio mlad hodao si kamo si htio; ali kada ostariš drugi će te voditi kamo ne želiš. Učenik je, dakle, siromašan, u smislu da nije privržen bogatstvima, i to je prvi korak. Siromašan je, jer je strpljiv pred malim ili velikim progonima; i treći korak – ponovio je papa Franjo – siromašan je jer ulazi u ono stanje duše kada se osjeća napuštenim na kraju života. Sâm Isusov put završava molitvom Ocu: Oče, oče, zašto si me ostavio? – rekao je Papa te na kraju potaknuo sve da se mole za sve učenike: svećenike, časne sestre, biskupe, pape, laike, da znaju prijeći put siromaštva kako to Gospodin želi.
