Papino razmišljanje se temelji na današnjem odlomku evanđelja, u kojem Isus iznosi prispodobu o Milosrdnom Samarijancu, koji se – za razliku od svećenika i levita – zaustavlja i pomaže čovjeku kojega su razbojnici napali i smrtno ranili.
Parabola dobrog Samarijanca je odgovor koji Isus daje učitelju zakona koji ga želi iskušati pitajući ga što treba učiniti kako bi postigao vječni život. Isus mu ukaže na zapovijedi da treba ljubiti Boga i bližnjega, zakonoznanac nije znao izići iz male zamke koju mu je Isus postavio i pita ga tko bi to bio njegov bližnji.
I tada Isus odgovara ovom usporedbom u kojoj je šest čimbenika: razbojnici, ranjeni čovjek, svećenik, levit, gostioničar i Samarijanac, odnosno poganin koji nije iz židovskog naroda. Krist uvijek odgovara na „viši“ način, ističe Papa Franjo. U ovom slučaju prispodobom kojom želi objasniti vlastito otajstvo, „Isusov misterij“.
Ovako Papa opisuje česti stav. Lopovi su otišli sretni jer su opljačkali čovjeka i uzeli mu „toliko dobrih stvari“ i nije ih bilo briga za njegov život. Svećenik "koji bi trebao biti Božji čovjek" i levit koji je dobar poznavatelj Zakona, prošli su pokraj ranjenika koji je bio gotovo na kraju života:
"Među nama je vrlo uobičajen stav: gledati nesreću, vidjeti lošu svar i proći pokraj nje. I onda pročitati o njoj u novinama, koje idu za skandalima ili za senzacionalizmom. Umjesto toga, ovaj poganin, grješnik, koji je bio na putu, "vidio je to i nije prošao dalje: suosjećao je". I evanđelist Luka dobro opisuje: "Vidio je, bio je suosjećajan, došao je k njemu i nije prošao: prišao mu je. Povezao mu je rane! Izlio na njih ulje i vino". Ali nije ga ostavio tamo: nije rekao – napravio sam svoje – odlazim – ne”.
Zatim ga je odvedeo u gostionicu i pobrinuo se za nj, ali sljedeći dan, morajući ići za svojim poslom, platio je gostioničaru da pomogne ranjenom čovjeku, govoreći mu da ono što bude potrošio više od toga, „od ta dva denara ", da će mu platiti na povratku.
Ovo je "otajstvo Krista" koji je postao sluga, zanijekao samoga sebe i umro za nas". Isus "nije prošao pokraj nas i otišao dalje; nije otišao od nas, ranjenih na smrt, pobrinuo se za nas, platio je i nastavlja plaćati" za nas i "platit će kada dođe po drugi put." Ovim otajstvom Isus odgovara zakonoznancu koji ga je htio iskušati. Isus je dobar Samarijanac i poziva čovjeka da čini isto. "To nije priča za djecu" – upozorio je Papa okupljene vjernike nego je to "otajstvo Isusa Krista":
"I promatrajući ovu prispodobu, shvatit ćemo dubinu i širinu otajstva Isusa Krista. Znakonoznanac je otišao šuteći, pun srama, nije shvaćao. Nije razumio Kristovo otajstvo. Možda će shvatiti ljudsko načelo koje nam pomaže razumijeti Kristovo otajstvo da svaki čovjek treba gledati drugog čovjeka odozgo, jedino onda kada mu treba pomoći da se digne. A ako netko to čini, na dobrom je putu i na pravoj cesti prema Isusu."
Papa se također osvrnuo na gostioničara koji „ne razumije ništa”, ali osjeća „strahopoštovanje” prema susretu s nekim koji je činio stvari za koje nikada nije čuo da se mogu učiniti, primjećuje Papa, da je to zapravo divljenje gostioničara „susretu s Isusom“. Stoga Papa Franjo potiče na čitanje ovog odlomka Evanđelja i postavlja nekoliko pitanja:
"Što radim? Jesam li lopov, prevarant, korumpiran? Jesam li svećenik koji gleda, vidi s jedne druge strane i prolazi dalje? Ili katolički vođa, koji radi isto? Ili samo grješnik? Jedan od onih koji treba biti osuđeni za svoje grijehe? Ili približavam se, postajem bližnji, brinem se za onoga koji je u potrebi? Što činim pred tolikim ranama, tolikim osobama koje su ranjene i s kojima se susrećem svakodnevno? Činim li kao Isus? Radim li to kao sluga? Dobro je ovako razmišljati, čitajući i ponvo promatrajući ovaj odlomak. Ali ovdje se pokazuje misterij Isusa Krista, rekao je Papa i potvrdio još jednom da je On došao radi nas grešnika da bi nas ozdravio i dao svoj život za nas.
