Rana u vjerodostojnosti ne rješava se samo logikom u organizaciji nego obraćenjem. Potrebno je stoga ujedinjeno tijelo kako bi se pronašli putovi pomirenja – napisao je papa Franjo u pismu američkim biskupima, koji se od 2. do 8. siječnja nalaze na duhovnim vježbama u Chicagu, kojim poput brata želi popratiti njihovo razmišljanje i potaknuti ih – kako je napisao – u molitvi i u koracima koje činite u borbi protiv kulture zlostavljanja i u načinu na koji se valja suočiti s krizom vjerodostojnosti.
Sām je Papa predložio to vrijeme molitve i razlučivanje, zbog krize vjerodostojnosti u kojoj se nalazi Crkva u Sjevernoj Americi poradi zlostavljanja maloljetnika. Biskupe bi bio rado osobno pratio tijekom nekoliko dana, ali iz logističkih razloga to nije moguće; stoga tim pismom, napisanim na španjolskom jeziku, želi – kako je napomenuo – nadomjestiti propušteno putovanje. Papa je, osim toga, izrazio radost zbog toga što su biskupi prihvatili da vježbe vodi propovjednik Papinskoga doma, kapucin otac Raniero Cantalamessa.
Bdjeti i razlučivati
Papino razmišljanje polazi od Isusovih riječi u Markovu Evanđelju: tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj. Jakov i Ivan su mu htjeli sjesti, jedan s desne, drugi s lijeve strane, potičući tako prezir kod drugih učenika – podsjetio je Papa te istaknuo – Upravo u teškim trenutcima valja bdjeti kako naše odluke, mogućnosti, djela i nakane ne bi bile pokvarene (ili bar što manje pokvarene) tim sukobima i unutarnjim napetostima, nego da one ponajviše budu odgovor Gospodinu. Treba stoga bdjeti i razlučivati kako bismo čuli što je ugodno Gospodinu. Mnoga djelovanja mogu biti korisna, dobra i potrebna, i mogu se čak činiti ispravnima, ali nemaju sva 'okus' Evanđelja. Valja, naime, – prema Papinim riječima – paziti da lijek ne postane gori od bolesti.
Rana spolne, te zloporabe moći i savjesti
U posljednje su vrijeme Crkvu u Sjedinjenim Američkim Državama potresli razni skandali koji su duboko utjecali na njezinu vjerodostojnost – napisao je papa Franjo. Burno je to vrijeme u životu brojnih žrtava koje su na vlastitome tijelu pretrpjele zloporabu moći i savjesti, te seksualno zlostavljanje koje su počinili neki zaređeni službenici, redovnici, redovnice i vjernici laici. Bilo je to vrijeme nemira i trpljenja za njihove obitelji i za čitavi Božji narod.
Vjerodostojnost Crkve stavljena je u pitanje i oslabljena tim grijesima i zlodjelima, a posebno željom da ih se zataji i prikrije, što je dovelo do većega osjećaja nesigurnosti i nedostatne zaštite vjernika. Svjesni smo – napomenuo je papa Franjo – da su grijesi i počinjena zlodjela, kao i sve njihove posljedice na crkvenoj, društvenoj, i kulturalnoj razini ostavile dubok trag i ranu u srcu vjernoga naroda, ispunjajući ga nemirom i zbunjenošću.
Rana u vjerodostojnosti ne rješava se na organizacijskoj razini
Kako bi se riješio sukob, po Papinu je mišljenju stoga potrebno novo ponašanje. Rana vjerodostojnosti, naime, ne rješava se dragovoljnim dekretima ili jednostavno novim povjerenstvima, ili pak poboljšavajući radni organigram kao da smo voditelji neke agencije za ljudske resurse. Riječ je o potrebnim, ali nedostatnim mjerama, jer bi sve mogle svesti na organizacijske probleme – napomenuo je Sveti Otac.
Potrebno je misionarsko obraćenje
Valja ponovno izgraditi životno tkivo, i to zdravim i zrelim prostorima koji znaju poštovati integritet i intimnost svake osobe, ulijevajući pouzdanje u ostvarivanje sigurnoga i transparentnoga projekta. To, međutim, – istaknuo je Papa – osim nove organizacije, zahtijeva i promjenu našega razmišljanja (metanoju), našega načina molitve, pristupa moći i novcu, življenja autoriteta, ali i načina na koji se odnosimo među sobom i sa svijetom. Obzor promjenā u svijetu uvijek je taj da potiče stalno misionarsko i pastoralno obraćenje koje omogućuje nove crkvene putove, sve više u skladu s Evanđeljem.
Vjerodostojnost je plod ujedinjenoga tijela
Potrebno je pronaći zajednički duh koji će nam pomoći u razlučivanju – napomenuo je Papa te istaknuo – ali ne kako bismo postigli mir, rezultat ljudske ravnoteže ili demokratskoga glasanja po kojemu jedni pobjeđuju druge, nego kolegijalno očinski način preuzimanja sadašnje situacije koji će zaštititi povjereni nam narod od duhovne napuštenosti. Vjerodostojnost će biti plod ujedinjenoga tijela koje je, priznajući se grješnim, sposobno istaknuti potrebu obraćenja, jer ne navješćujemo sebe nego Isusa.
Služenje nije marketinško ili strateško
Treba se lišiti svega onoga što ne pomaže učiniti transparentnim Evanđelje Isusa Krista – istaknuo je Papa. To ponašanje ne traži za sebe prva mjesta, ni aplauze za naša djela, nego traži od nas pastira da budemo sjeme koje će proklijati kada i gdje će to Gospodin htjeti. Trebamo se otvoriti moći Kraljevstva Božjega koja preobražava. Vjerodostojnost se rađa iz pouzdanja koje pak proizlazi iz iskrenoga i svakodnevnoga služenja drugima. Riječ je o službi koja ne namjerava biti marketinška ili strateška kako bi se ponovno zadobilo izgubljeno mjesto ili pak postiglo uzaludno priznanje u društvenom tkivu, nego pripada samoj srži Evanđelja.
Crkva ima biti prostor susreta za sve ljude
Poslanje je Crkve da bude prostor susreta i gostoprimstva za sve ljude, a ne samo za svoje članove. Njezino je poslanje upravo neumorno zauzimanje kako bi pridonijela jedinstvu pojedinaca i narodā, kao simbol i sakrament Kristova dara na križu za sve ljude. Isus je, u času križa, znao da će najveće napasti njegovih učenika biti podjela i rasulo; stoga je molio Oca da budu samo jedno i da se nitko ne izgubi.
Uranjajući u Isusovu molitvu Ocu, želimo od Njega naučiti, i odlučno započeti to vrijeme molitve, šutnje i razmišljanja, dijaloga i zajedništva, slušanja i razlučivanja, kako bismo dopustili da nam On oblikuje srce na svoju sliku, i pomogne otkriti njegovu volju – napisao je papa Franjo ističući na kraju da na tom putu nisu sami nego ih prati Marija, Isusova majka.