To znači ići uzbrdo kako bi se održao savez, tijekom kojeg je narod živio svoju povijest "sjećanja na izbor" – rekao je Papa i nastavio – Narod je nosio dvije čiste kamene ploče, takve kakve mu je Bog dao, ne kao što su ga naučili pismoznanci koji su ih „barokizirali“, učinili baroknima mnogim zapovijedima. "Čisti savez: ja te ljubim, ti me ljubiš". Prva je zapovijed ljubiti Boga, a druga je ljubiti bližnjega. Naime, u kovčegu saveza nije bilo ništa do li dvije kamene ploče.
Narod je unio kovčeg saveza u svetište i čim su svećenici izišli, oblak, slava Gospodnja, ispunila je hram. Tada se narod počeo klanjati; "od žrtava koje je činio na putu uspinjanja do tišine, do poniženja klanjanja". "Često mislim – rekao je Sveti Otac – da ne učimo naš narod klanjati se".
Da, mi ih naučimo moliti, pjevati, hvaliti Boga, ali klanjati se... Molitva klanjanja, ta koja nas poništava bez uništenja: u poniženju klanjanja daje nam plemenitost i veličinu. Koristim danas priliku – rekao je papa Franjo – da vas i mnoge nedavno imenovane župnike potaknem da naučite ljude klanjati se u tišini, da nauče klanjati se.
Do cilja možemo stići samo prisjećajući se da smo bili izabrani, da imamo u srcu obećanje koje nas potiče da idemo naprijed i sa savezom u ruci i u srcu – rekao je Papa i dodao – Uvijek svjesni da smo na teškom putu koji se penje, ali da idemo putem prema vječnom klanjanju. Pred slavom Božjom riječi nestaju, ne zna se što reći – napomenuo je Sveti Otac i nastavio – Kao što stoji u čitanjima sutrašnje liturgije, Salomon je, naime, uspio reći samo dvije riječi: „usliši i oprosti".
Na kraju, Sveti Otac je pozvao da se klanjamo u tišini s čitavom svojom poviješću i da govorimo Gospodinu: "usliši i oprosti". To će biti dobro za nas, odvojiti malo vremena za molitvu, prisjećajući se svojeg puta, milosti koje smo primili, našeg izbora, obećanja, saveza i nastojati ići gore, prema klanjanju i usred klanjanja, s mnogo poniznosti, izgovarati samo tu kratku molitvicu: "usliši i oprosti" – zaključio je papa Franjo.
