Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnja evanđeoska stranica donosi tri prispodobe u kojima je Isus govorio mnoštvu o kraljevstvu nebeskom. Zadržavam se na prvoj: onoj o dobrom sjemenu i korovu, što osvjetljuje problem zla u svijetu i ukazuje na Božje strpljenje (usp Mt 13,24-30.36-43). Koliko li je Božje strpljenje. Svatko od nas može reći: Koliko li je Bog strpljiv sa mnom! Radnja se odvija u polju, s dvojicom suprotstavljenih protagonista. S jedne strane je Gospodar terena koji predstavlja Boga i koji sije dobro sjeme; s druge strane je neprijatelj Sotona koji širi korov.
Prolaskom vremena među pšenicom raste i korov i – s obzirom na to – Gospodar i njegovi sluge, zauzimaju različite stavove. Sluge bi intervenirali i iščupali korov; ali Gospodar koji je prije svega zauzet oko spasenja pšenice, tome protivi govoreći: „Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu” (r. 29). Ovom slikom, Isus nam govori da su na ovom svijetu dobro i zlo, tako isprepleteni da ih je nemoguće razdvojiti pa iskorijeniti samo zlo. Jedino Bog to može učiniti, i to će učiniti na Posljednjem sudu.
Sa svojom dvosmislenošću i složenim karakterom, sadašnja situacija je područje slobode; područje slobode kršćanâ, na kojem se obavlja mučni napor razlučivanja. Radi se, dakle, o tome da se združe, s velikim povjerenjem u Boga i u njegovu providnost, dva naizgled suprotstavljena stava: odluka i strpljenje. Odluka je željeti biti svom snagom dobro sjeme pšenice – i svi to želimo; te se utoliko odmaknuti od zla i njegovih zavodljivosti. Strpljenje znači voljeti Crkvu koja je kvasac u tijestu, koja si ne boji zaprljati ruke, perući haljine svoje djece, a ne Crkve „čistih”, spremna suditi prije vremena, tko je za Kraljevstvo Božje a tko ne.
Gospodin, koji je utjelovljena Mudrost, danas nam pomaže shvatiti da se dobro i zlo se ne može poistovjetiti s određenim područjima ili skupinama ljudi. Ovi su dobri, a oni loši… On nam kaže da linija između dobra i zla prolazi srcem svake osobe; srcem svakog od nas. Svi smo mi grešnici. Dolazi mi da vas upitam: Tko nije grješnik, neka digne ruku..! Nitko! Svi smo grješnici. Isus Krist nas je, po smrti na križu i po svom uskrsnuću, izbavio iz ropstva grijeha i daje nam milost da živimo novim životom; ali uz Krštenje nam je dao i Ispovijed, jer smo uvijek potrebni oproštenja za svoje grijehe. Stalno i samo gledati zlo koje je izvan nas, znači ne htjeti priznati grijeh koji je i u nama.
Isus nas zatim uči drugačijem načinu gledanja na polje svijeta i promatranje stvarnost. Pozvani smo učiti se Božjim vremenima, koja nisu naša vremena; kao i njegovu „pogledu”: zahvaljujući korisnom utjecaju tjeskobnom čekanju, ono što se činilo korovom ili bilo korov, može postati dobrim plodom. To je vidik nade!
Neka nam Djevica Marija pomogne shvatiti stvarnost koja nas okružuje – ne samo prljavštinu i zlo, nego i dobro i lijepo; razotkriti djela Sotone, ali prije svega pouzdati se u Božje djelovanje koje oplođuje povijest.
ANGELUS
Draga braćo i sestre! Sa strepnjom pratim velike napetosti i nasilja posljednjih dana u Jeruzalemu. Osjećam potrebu uputiti iskreni poziv na suzdržanost i dijalog. Pozivam vas da mi se pridružite u molitvi da Gospodin potakne u svima naume pomirenja i mira.
Pozdravljam sve vas, vjernike Rima i hodočasnike iz raznih dijelova svijeta: obitelji, crkvene skupine, udruge. Posebno pozdravljam vjernike Munster (Irska); Sestre franjevke Elisabetine Bigie; Simfonijski lirski zbor iz Enne; mlade iz Casamassime koji su u Rimu dobrovoljno služili.
Moje misli i moje ohrabrenje ide mladim sudionicima „Cantiere Hombre Mundo”, koji su se obvezali svjedočiti radost Evanđelja najsiromašnijim predgrađima raznih kontinenata. Želim vam svima dobru nedjelju. I ne zaboravite se moliti za mene. Dobar vam tek i doviđenja!
