Povijest je učiteljica života, i ako ju se proučava zanosno ona može, i mora, mnogo naučiti današnji svijet, tako razjedinjen i žedan istine, mira i pravednosti – rekao je papa Franjo sudionicima XVIII. studijskog susreta talijanske Udruge profesora crkvene povijesti. Izražavajući zahvalnost svima koji pružaju te usluge, to – kako je rekao – zanosno svjedočanstvo, Papa je objasnio da povijest pomaže mudro i hrabro razmišljati o dramatičnim i zlim posljedicama rata, odnosno brojnih ratova koji su izmučili život ljudi na ovoj zemlji.
Blago crkvene povijesti
Italija, a posebno Crkva u Italiji, bogata je svjedočanstvima iz prošlosti; to je bogatstvo koje se ne može ograničiti samo na blago koje valja ljubomorno čuvati, nego nam treba pomoći ići kroz sadašnjost prema budućnosti. Povijest je Crkve u Italiji, naime, bitno uporište za sve one koji žele shvatiti, bolje upoznati i uživati u povijesti, ne pretvarajući ju u muzej, ili još gore, u groblje nostalgije, nego čineći ju živom i prisutnom pred našim očima – rekao je Papa.
Isus - ugaoni kamen koji djeluje u povijesti
Sveti je Otac u govoru istaknuo da se u središtu povijesti nalazi Riječ koja nije nastala pisanjem, nego ju je darovao Bog; to je Isus Krist koji djeluje u povijesti i mijenja ju iznutra. Ako potpuno prihvati to njegovo spasenjsko i milosrdno djelovanje, povjesničar vjernik bi trebao imati još više poštovanja prema činjenicama i prema istini; trebao bi biti osjetljiv i pozoran u istraživanju, te dosljedan svjedok nauka. To bi ga trebalo udaljiti od svih svjetovnosti povezanih s umišljenošću učenosti, kao što je pretjerana želja za karijerom ili akademskim priznanjem, ili pak uvjerenje da sami možemo suditi djelā i osobe – napomenuo je Sveti Otac.
Spomenuvši se potom jednoga od otaca utemeljitelja udruge, isusovca Giacoma Martine, dugogodišnjega profesora na Papinskom sveučilištu Gregoriani, papa Franjo je poželio da teška zadaća akademikā pomogne još više razmatrati Krista, ugaoni kamen, koji djeluje u povijesti i u sjećanju ljudi i svih kultura, njegovu spasenjsku prisutnost u djelima, dokumentima i zbivanjima, bilo velikima ili malima. A ponajviše u svemu onomu što se odnosi na ponizne, posljednje, koji su također sudionici povijesti – rekao je na kraju papa Franjo.
