Apostolska pobudnica pape Franje Amoris laetitia otvara mogućnost pristupa sakramentima pomirenja i euharistije kada, u konkretnom slučaju, „postoje ograničenja koja umanjuju odgovornost i krivnju“. Jedan je to od odgovora objavljenih na internetskim stranicama Dikasterija za nauk vjere na „niz pitanja“ u vezi s „udjeljivanjem euharistije rastavljenim osobama koje žive u novoj zajednici“. Pitanja je Dikasteriju 13. srpnja 2023. postavio kardinal Dominik Duka, praški nadbiskup u miru, uime Češke biskupske konferencije.
Moramo uzeti u obzir, navodi se u tekstu Dikasterija, da je to proces pratnje koji „ne mora nužno završiti sa sakramentima, nego može biti usmjeren prema drugim oblicima integracije u život Crkve: većoj prisutnosti u zajednici, sudjelovanju u molitvenim skupinama ili skupinama za razmatranje ili sudjelovanju u različitim crkvenim službama“.
Stoga se zahtjeva pastoralna pratnja kao prakticiranje puta ljubavi (lat. „via caritatis“), koja nije ništa drugo doli poziv da slijedimo „Isusov put: milosrđa i integracije“. Dana 5. rujna 2016. biskupi pastoralne pokrajine Buenos Aires pripremili su za svoje svećenike tekst objašnjenja apostolske pobudnice pod naslovom Temeljni kriteriji za primjenu VIII. poglavlja Amoris laetitia, u kojem se naglašava da „ne bi trebalo govoriti o dozvoli pristupa sakramentima, nego o procesu razlučivanja u pratnji pastira. Radi se o osobnom i pastoralnom razlučivanju (AL 300)“.
Treba uzeti u obzir da je, kao što papa Franjo podsjeća u pismu delegatu pastoralne pokrajine Buenos Aires, Amoris laetitia rezultat „rezultat rada i molitve cijele Crkve uz posredovanje dviju Sinodâ i Pape“. Ovaj se dokument temelji na „učiteljstvu prethodnih papâ, koji su već priznali mogućnost da rastavljeni ljudi u novim zajednicama mogu pristupiti euharistiji“, pod uvjetom da preuzmu „obvezu živjeti u potpunoj uzdržljivosti, to jest, suzdrže se čina svojstvenih supružnicima“, kako je to predložio Ivan Pavao II. Ili da se „obvežu živjeti svoj odnos… kao prijatelji“, kako je predložio Benedikt XVI.
Papa Franjo zadržava „prijedlog pune uzdržljivosti za rastavljene i ponovno vjenčane u novoj zajednici, ali priznaje da bi moglo biti poteškoća u njegovoj provedbi i stoga dopušta u određenim slučajevima, nakon odgovarajućeg razlučivanja, udjeljivanje sakramenta pomirenja i onda kada se ne uspijeva biti vjerni uzdržljivosti koju predlaže Crkva“.
S druge strane, Dikasterij za nauk vjere ističe da je apostolska pobudnica Amoris laetitia „dokument redovitog papinskog učiteljstva, prema kojemu je svatko pozvan odati štovanje uma i volje“. U njoj stoji da svećenici imaju zadaću „pratiti zainteresirane na putu razlučivanja prema nauku Crkve i smjernicama biskupa“. U tom je smislu moguće, štoviše „poželjno, da ordinarij biskupije utvrdi neke kriterije koji, u skladu s naukom Crkve, mogu pomoći svećenicima u praćenju i razlučivanju rastavljenih osoba koje žive u novoj zajednici“.
U nizu pitanja kardinal Duka osvrnuo se na tekst biskupa pastoralne pokrajine Buenos Aires i upitao može li se odgovor pape Franje na pismo pastoralne pokrajine Buenos Aires smatrati potvrdom redovitog Učiteljstva Crkve. Dikasterij nedvojbeno tvrdi da su, kako je navedeno u reskriptu koji prati dva dokumenta u Acta Apostolicae Sedis, oni objavljeni „velut Magisterium authenticum“, to jest kao autentično Učiteljstvo.
Na upit kardinala Duke tko bi trebao biti procjenitelj date situacije dotičnih parova, Dikasterij ističe da je riječ o pokretanju itinerara pastoralnog praćenja za razlučivanje svake pojedine osobe. U tom smislu Amoris laetitia naglašava da „svi svećenici imaju odgovornost pratiti zainteresirane osobe na putu razlučivanja“. Svećenik je, čitamo, taj koji „prima osobu, pozorno je sluša i pokazuje joj majčinsko lice Crkve, dok istodobno prihvaća njezinu ispravnu nakanu i njegovu dobru namjeru da promatra svoj život u svjetlu evanđelja i da čini djela ljubavi“. No, svaka je osoba, „pojedinačno pozvana staviti se pred Boga i izložiti mu svoju savjest, sa svojim mogućnostima i svojim granicama“. Ta savjest, praćena svećenikom i prosvijetljena smjernicama Crkve, „pozvana je da se oblikuje kako bi procijenila i dala sud dovoljan za razlučivanje mogućnosti pristupa sakramentima“.
Na pitanje je li primjereno da takve slučajeve rješava nadležni crkveni sud, Dikasterij ističe da će u situacijama u kojima je moguće utvrditi ništetnost žalba uložena crkvenom sudu biti dio postupka razlučivanja. Problem, primjećuje se, „nastaje u složenijim okolnostima u kojima se ne može dobiti proglašenje ništavosti“. U tim slučajevima također može biti moguć „proces razlučivanja koji potiče ili obnavlja osobni susret s Isusom Kristom, također u sakramentima”.
S obzirom na to da se radi o procesu individualnog razlučivanja, rastavljene i ponovno vjenčane osobe trebale bi si postaviti neka pitanja kako bi provjerili svoju odgovornost i zapitati se kako su se ponašali prema „svojoj djeci kada je bračna zajednica zapala u krizu, je li bilo pokušaja pomirenja, kakva je situacija napuštenog partnera, kakve posljedice ima novi odnos na ostatak obitelji i vjerničku zajednicu“.
Valja podsjetiti da je Vijeće HBK za život i obitelj o ovoj temi 24. lipnja 2022. objavilo smjernice svećenicima i crkvenim zajednicama u primjeni VIII. poglavlja posinodske apostolske pobudnice pape Franje Amoris laetitia pod nazivom „Ususret svima bez iznimke“ (AL 309).
