Sve to ne može doći od Duha Božjega – zaključio je kardinal Ouellet i pozvao nadbiskupa u miru: prestani se skrivati, pokaj se za svoju pobunu i vrati se boljim osjećajima prema Svetom Ocu.
Pismo kardinala Ouelleta jučer je objavio Tiskovni ured Svete Stolice, a mi prenosimo u cijelosti prijevod s talijanskoga jezika
Dragi brate Carlo Maria Viganò!
U tvojoj zadnjoj poruci medijima, u kojoj osuđuješ papu Franju i Rimsku kuriju, pozivaš me da kažem istinu o događajima koje tumačiš kao nutarnju korupciju koja je zahvatila crkvenu hijerarhiju na najvišoj razini. Uz dužnu papinsku dozvolu, iznosim sada svoje osobno svjedočanstvo, kao pročelnik Kongregacije za biskupe, o događajima koji se odnose na washingtonskog nadbiskupa u miru Theodorea McCarricka i njegovih navodnih vezā s papom Franjom koje su predmet tvoje zapanjujuće javne osude i zahtjeva da Sveti Otac podnese ostavku. Pišem svoje svjedočanstvo na temelju osobnih kontakata i dokumenata iz arhiva spomenute Kongregacije, koji su trenutno predmet proučavanja kako bi se rasvijetlio taj žalostan slučaj.
Dopusti mi da ti prije svega kažem, potpuno iskreno, zahvaljujući dobrim odnosima suradnje koje smo imali dok si bio apostolski nuncij u Washingtonu, da mi se tvoje trenutno ponašanje čini neshvatljivo i za krajnju osudu, ne samo zbog zbunjenosti koju sije u narodu Božjem, nego zato što tvoje javne optužbe teško štete ugledu apostolskih nasljednika. Sjećam se da sam nekada uživao tvoje poštovanje i povjerenje, no vidim da sam u tvojim očima izgubio dostojanstvo koje si mi priznavao, zbog same činjenice da sam ostao vjeran smjernicama Svetoga Oca u službi koju mi je povjerio u Crkvi. Nije li zajedništvo s Petrovim nasljednikom izraz naše poslušnosti Kristu koji ga je izabrao i kojega podržava svojom milošću? Moje tumačenje apostolske pobudnice „Amoris Laetitia“, čemu ti prigovaraš, podrazumijeva tu vjernost živoj tradiciji za koju nam je papa Franjo dao primjer s nedavnim izmjenama i dopunama „Katekizma Katoličke Crkve“ o pitanju smrtne kazne.
Pogledajmo činjenice. Kažeš da si obavijestio papu Franju o slučaju McCarrick 23. lipnja 2013. godine, tijekom audijencije u koju te primio kao i mnoge druge papinske predstavnike s kojima se toga dana susreo prvi put. Mogu samo zamisliti golemu količinu izgovorenih i pisanih informacija koje je morao primiti tom prigodom o mnogim osobama i prilikama. Jako sumnjam da ga je McCarrick zanimao do te mjere u kojoj bi ti želio uvjeriti, budući da je već u tom trenutku bio 82-godišnji nadbiskup u miru, i 7 godina bez službene dužnosti. Osim toga, pisane upute koje je Kongregacija za biskupe pripremila za tebe na početku tvoje službe 2011. godine, nisu ništa govorile o McCarricku, osim onoga što sam ti osobno rekao o njegovoj situaciji kao biskupa u miru, da mora poštovati određene uvjete i ograničenja zbog glasina koje su kružile o njegovom ponašanju u prošlosti.
Od 30. lipnja 2010. godine, otkako sam pročelnik Kongregacije za biskupe, nisam nikada na susretu s papom Benediktom XVI. ili papom Franjom iznosio slučaj McCarrick, osim u posljednjih nekoliko dana nakon njegovog napuštanja Kardinalskog zbora. Bivši kardinal, umirovljen u svibnju 2006. godine, bio je snažno potican da ne putuje i da se ne pojavljuje u javnosti kako ne bi izazvao druge glasine o sebi.
Lažno je i pogrešno predstavljati mjere koje su poduzete protiv njega kao "kazne" koje je papa Benedikt XVI. odredio, a poništio papa Franjo. Nakon ponovnog pregleda arhivā, napominjem da ne postoje dokumenti u svezi s tim koje je potpisao jedan ili drugi papa; kao ni bilješka o audijenciji s mojim prethodnikom, kardinalom Giovannijem Battistom Reom koji je strogim kanonskim kaznama nadbiskupa u miru McCarricka obavezao na šutnju i privatni život. Razlog je tomu to što se tada, za razliku od danas, nije raspolagalo s dovoljno dokaza o njegovoj navodnoj krivnji.
Zbog toga je stajalište Kongregacije nadahnuto razboritošću, kao i moja pisma i pisma mojeg prethodnika koja su, po apostolskom nunciju Pietru Sambiju, a zatim i po tebi, poticala na samozatajan život molitve i pokore, za njegovo dobro i za dobro Crkve. Njegov bi slučaj bio predmet nove stegovne mjere da nam je Apostolska nuncijatura u Washingtonu ili bilo koji drugi izvor pribavio nove i odlučujuće informacije o njegovom ponašanju. Nadam se, kao i mnogi drugi, da će, zbog poštovanja prema žrtvama i potrebe pravde, istraga koja je u tijeku u Sjedinjenim Američkim Državama i u Rimskoj kuriji konačno dati cjelovit kritički pregled postupaka i okolnosti tog tužnog slučaja kako se stvari takve vrste ne bi događale u budućnosti.
Kako to da je taj čovjek Crkve, čija je nedosljednost danas poznata, promaknut nekoliko puta, tako da je obnašao najviše službe washingtonskog nadbiskupa i kardinala? Sam sam zbog toga jako začuđen i prepoznajem nedostatke u postupku odabira koji se provodio u njegovom slučaju. No, bez ulaženja ovdje u detalje, mora biti jasno da se odluke koje je donio Vrhovni Svećenik temelje na informacijama kojima se raspolaže u tom trenutku i predmet su mudre presude koja nije nepogrešiva.
Čini mi se nepravedno zaključiti da su osobe koje su zadužene za prethodno razlučivanje korumpirane, iako bi, u konkretnom slučaju, neke naznake koje su dobivene svjedočanstvima, trebalo dodatno ispitati. Prelat o kojem je riječ, znao se vrlo vješto braniti od sumnji koje su se pojavile prema njemu. S druge strane, činjenica da u Vatikanu može biti osoba koje prakticiraju i podupiru ponašanja koja su suprotna evanđeoskim vrijednostima po pitanju seksualnosti, ne dopušta nam da poopćujemo stvari i proglašavamo nedostojnim pomagačem ovoga ili onoga, pa i samoga Svetoga Oca. Zar nije potrebno, prije svega, da se službenici istine čuvaju klevete i ogovaranja?
Dragi papinski predstavniče u miru, kažem ti iskreno, optuživati papu Franju da je pokrivao s punim znanjem slučaj tog navodnog seksualnog predatora i da je zbog toga sudionik korupcije koja dijeli Crkvu, do te mjere da je nedostojan nastaviti svoju reformu kao prvi pastir Crkve, smatram nevjerojatnim i daleko od svih gledišta. Ne razumijem kako si se mogao uvjeriti u tu monstruoznu optužbu koja ne stoji. Papa Franjo nije imao nikakve veze s napredovanjem McCarricka u New Yorku, Metuchenu, Newarku i Washingtonu. Lišio ga je kardinalskog dostojanstva kada je postala jasna i uvjerljiva optužba o zlostavljanju maloljetnika.
Nikad nisam čuo papu Franju da spominje tog tobožnjeg velikog savjetnika svojeg pontifikata za imenovanja u Americi, iako on ne skriva povjerenje koje daje nekim prelatima. Pretpostavljam da oni nisu u skladu s tvojim odabirom, niti onih prijatelja koji podržavaju tvoje tumačenje činjenica. Mislim da je pogrešno što iskorištavaš zaprepašćujuću sablazan seksualnog zlostavljanja u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi moralnom autoritetu svojega Poglavara, Vrhovnom Svećeniku, zadao nečuveni i nezasluženi udarac.
Imam povlasticu susresti papu Franju i dosta vremena provesti s njim svaki tjedan, kako bismo razgovarali o imenovanjima biskupa i problemima koji utječu na njihovo upravljanje. Vrlo dobro znam kako se on ponaša prema osobama i problemima: s puno ljubavi, milosrđa, pozornosti i ozbiljnosti kao što si i sam iskusio. Čitajući zaključak tvoje zadnje poruke, koja izgleda vrlo duhovno, poigravaš se i dovodiš u sumnju njegovu vjeru, što mi se učinilo stvarno previše sarkastično, pa i bogohulno! To ne može biti od Duha Božjega.
Dragi subrate, stvarno bih ti želio pomoći ponovno pronaći zajedništvo s njim koji je vidljivi jamac zajedništva Katoličke Crkve; razumijem da su gorčina i razočaranja obilježili Tvoj put u službi Svete Stolice, ali ne možeš tako završiti svoj svećenički život, u otvorenoj i skandaloznoj pobuni, koja nanosi vrlo bolnu ranu Kristovoj Zaručnici - kojoj Ti želiš bolje služiti - i povećava podjelu i zbunjenost u Božjem narodu! Što mogu odgovoriti na Tvoje pitanje nego reći Ti: prestani se skrivati, pokaj se za svoju pobunu i vrati se boljim osjećajima prema Svetom Ocu, umjesto da povećavaš neprijateljstvo prema njemu. Kako možeš slaviti Svetu Euharistiju i izgovarati njegovo ime u misnom kanonu? Kako možeš moliti krunicu, svetoga arkanđela Mihaela i Majku Božju, osuđujući onoga kojega Ona štiti i prati svaki dan u njegovoj teškoj i hrabroj službi?
Da Papa nije čovjek molitve, da je privržen novcu, da daje prednost bogatima na štetu siromašnih, da ne pokazuje neumornu snagu prihvaćajući sve siromašne i dajući im velikodušnu utjehu svoje riječi i svojih gesta, da ne umnaža sva moguća sredstva kako bi naviještao i prenosio radost evanđelja svima u Crkvi i izvan njezinih vidljivih granica, da ne pruža ruku obiteljima, napuštenim starijim osobama, bolesnima u duši i u tijelu, i posebno mladima u potrazi za srećom, možda bi se umjesto njega mogao željeti netko drugi, po Tvom mišljenju, s drugačijim diplomatskim ili političkim ponašanjem, ali ja, koji sam ga dobro upoznao, ne mogu staviti u pitanje njegov osobni integritet, njegovu predanost misiji, i nadasve karizmu i mir koji u njemu borave po Božjoj milosti i snazi Uskrsloga.
Kao odgovor na Tvoj nepravedni i u činjenicama neopravdani napad, dragi Viganò, zaključujem, dakle, da je optužba politička montaža bez pravoga temelja koji bi mogao teretiti Papu, i ponavljam da to duboko ranjava zajedništvo Crkve. Molim Boga da se ova nepravda brzo ispravi i da se papu Franju i dalje priznaje onim što on jest: veliki pastir, milosrdan i odlučan otac, proročka karizma za Crkvu i za svijet. Da s radošću i punim povjerenjem nastavi svoju misionarsku reformu, utješen molitvama Božjega naroda i obnovljenom solidarnošću cijele Crkve, zajedno s Marijom, Kraljicom svete Krunice.
Kardinal Marc Ouellet
Pročelnik Kongregacije za biskupe
Na blagdan Gospe od svete krunice 7. listopada 2018.
