Sveti Otac je kazao kako se nastavlja razmišljati o Isusu u otajstvu njegova porijekla opisanom u evanđeljima djetinjstva. „Ako nam Luka omogućuje učiniti to iz perspektive majke, Djevice Marije, Matej se više postavlja u perspektivu Josipa, čovjeka koji preuzima zakonsko očinstvo Isusa, 'nacjepljujući' ga na panj Jišajev i povezujući ga s obećanjem danim Davidu. Isus je, naime, nada Izraela koja se ispunila: on je potomak obećan Davidu, koji njegov dom čini 'blagoslovljenim zasvagda'; to je mladica isklijala iz panja Jišajeva, 'izdanak pravedni' određen da vlada kao pravi kralj, koji će znati vladati po pravu i pravici. Josip se u Matejevu Evanđelju pojavljuje kao Marijin zaručnik. Za Židove su zaruke bile prava i istinska pravna veza, koja je pripremala za ono što se trebalo dogoditi godinu dana kasnije, a to je slavlje ženidbe. Tada bi skrb za ženu od njezina oca preuzimao njen muž, ona bi se uselila u njegovu kuću i postala pripravnom na dar majčinstva. Upravo u tom vremenskom razdoblju Josip otkriva Marijinu trudnoću i njegova je ljubav stavljena na tešku kušnju (…) Matej naziva Josipa 'pravednikom' (zaddiq), odnosno čovjekom koji živi po Zakonu Gospodnjem, koji iz njega crpi nadahnuće u svakoj situaciji svoga života. Stoga Josip, slijedeći Božju riječ, postupa promišljeno: ne dopušta da ga preplave instinktivni osjećaji i strah da primi Mariju u svoj dom, već radije pušta da ga vodi Božja mudrost. Odlučuje otpustiti Marije potajice i bez buke, to jest u četiri oka (…) Tako Josip iz Nazareta podsjeća na drugog Josipa, Jakovljeva sina, prozvanoga 'gospodar snova', kojeg je otac jako volio i kojega su braća jako mrzila, a Bog ga je uzvisio ustoličivši ga na dvoru faraonovu“, podsjetio je Papa, prenosi IKA.
„O čemu pak sanja Josip iz Nazareta? Sanja o čudu koje Bog čini u Marijinu životu, a također o čudu koje čini u njegovom vlastitom životu: preuzeti na sebe jedno očinstvo sposobno čuvati, štititi i prenositi materijalnu i duhovnu baštinu (…) U snu Josip čuje ove riječi: 'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 20-21). Suočen s tom objavom, Josip ne traži dodatne dokaze, vjeruje. Josip vjeruje Bogu, prihvaća Božji san o njegovu životu i životu njegove zaručnice. Tako ulazi u okrilje milosti onih koji umiju živjeti Božje obećanje s vjerom, nadom i ljubavlju. Za sve to vrijeme Josip ne izgovara ni jednu jedinu riječ, nego vjeruje, nada se i ljubi. Ne izražava se 'riječima prosutim u vjetar', već konkretnim djelima. On pripada onom soju ljudi koje apostol Jakov naziva 'vršiteljima Božje riječi', onima koji je provode u djelo, čine je opipljivom, pretaču je u život. Josip vjeruje Bogu i poslušan je njegovoj riječi: 'Njegova duhovna budnost za Boga… spontano postaje poslušnost' (…) Molimo i mi Gospodina za milost da više slušamo nego govorimo, da sanjamo Božje sne i da odgovorno prihvaćamo Krista koji, od trenutka našega krštenja, živi i raste u našemu životu“, poručio je poglavar Katoličke Crkve.
Nakon kateheze izrazio je zabrinutost zbog pogoršanja sigurnosnih prilika u DR Kongo. „Pozivam sve sukobljene strane da se založe za prekid neprijateljstava i zaštitu civilnog pučanstva u Gomi i drugim područjima pogođenim vojnim operacijama. Sa zebnjom pratim također zbivanja u glavnom gradu Kinshasi, izražavajući nadu da će svi oblici nasilja nad ljudima i njihovom imovinom što prije prestati“, kazao je papa Bergoglio.
