Dan ima ekumensko obilježje, slavit će se i u Pravoslavnoj Crkvi, izvijestio je Radio Vatikan.
Moglo bi se gotovo reći da je Svjetski dan u izvjesnom smislu naravna posljedica Papine enciklike. Papa Franjo govori o "strasti za brigu o stvorenomu", koju hrani bogata duhovna kršćanska baština. Stoga kršćani žele pridonijeti nadvladavanju ekološke krize koju proživljava čovječanstvo.
Preuzimajući neke ulomke iz enciklike, Papa podsjeća kako "duhovnost nije odvojena od prirode, već živi s njom u zajedništvu". Stoga potiče istinsko "ekološko obraćenje" na koje su pozvani kršćani, jer je poziv da budu "čuvari Božjega djela" bitna sastavnica kreposna života. Bitna u kršćanskom iskustvu a ne neobvezna i uzgredna, piše Papa.
U tom vidiku Svjetski dan vjernicima i zajednicama biva dragocjena prigoda za obnovu vlastitoga poziva "čuvara stvorenoga" kako bi Bogu zahvalili na njegovu divnom djelu koje je povjerio čovjeku, i naročito kako bi se zazvalo njegovo milosrđe za grijehe počinjene protiv svijeta u kojem živimo.
Osim toga, istodobno slavljenje toga pothvata s Pravoslavnom Crkvom bit će probitačna prigoda za svjedočenje rastućega zajedništva među kršćanima. Papa pak ističe kako valja u doba kada se kršćani sučeljavaju s istovjetnim i važnim izazovima dati zajedničke odgovore da budu vjerodostojniji i učinkovitiji. Papa želi da se u slavljenje Dana uključe i druge Crkve te da se slavi u skladu s inicijativama koje je pokrenulo Ekumensko vijeće Crkvi.
Papa se izravno obraća kardinalima Turksonu i Kochu. Želi da kardinal Turkson promiče slavljenje dana ne samo u Crkvi nego i u nacionalnim i međunarodnim organizacijama, zauzetima u ekologiji, pokrećući prikladne inicijative da godišnje slavlje bude i jaki trenutak molitve, promišljanja, obraćenja i prihvaćanja načina konkretnoga življenja.
Kardinala Kocha pak potiče da uspostavi vezu s ostalim kršćanima kako bi se inicijativa pretvorila u zajednički hod svih Kristovih vjernika.
Papa pismo, u kojemu podsjeća na i doprinose enciklici "Laudato si'" patrijarha Bartolomeja I. i metropolita Ioannisa, završava zazivajući Mariju, Majku Božju, svetoga Franju Asiškoga, čiji spjev "Pjesmu stvorova" nadahnjuje mnoge.
