Pokušat ću vam prenijeti dio svog života, ne mogu za sebe reci da je moja vjera bila čvrsta, ne mogu za sebe ni reći da nisam činila dobra djela...Ali ..Da.. Uvijek postoji ono veliko ali...Ljudi te svjesno ili pak nesvjesno povrijede, mi tako mali od krvi i mesa u svom srcu jako brzo osjetimo jedan vid mržnje!!! Eh.. Koliko sam se samo borila s tim osjećajem, bio je uvijek tu nekako uz mene i u meni , iako sam svim svojim srcem željela da nestane.. Moj život uistinu nije lak , loš odnos sa suprugom, izgubljenost majčinskog duha, i naravno da sve to vodi osjećaju nezadovoljstva iz kojeg se sve i rađa. Očaj, bol, ljutnja, mržnja.. Često sam se pitala: Isuse pa zašto baš ja!!!!! Zašto si meni dao ovakav križ, pa pogledaj me .. Nemoćna sam postala.. Moj život se više ne može nazvati životom , već samo mehaničkim postojanjem!!!! I tako dan za danom, živjela sam u patnji.. Sama i napuštena, izgubljena...I sve tako do mog odlaska u Međugorje, moj treći put odlaska na hodočašće.
E sad.. Što su mi vrijedili predhodni odlasci kada sam samo tražila: Majko, daj mi ovo, majko daj mi ono .. A što sam ja dala za majku !!! Za našeg oca!!!! Mislila sam da ce to što budem išla bosa nešto pomoći , eh..sramim se sada svega toga .. !!! Naša majka čita iz dubine našeg srca , u tom slučaju bose i ranjave noge ne vrijede ama bas ništa!!! E sada da se vratimo na 25.10 i moje hodočašće u Međugorje .. Kročivši na samo tlo svetog mjesta osjećala sam se jako loše, brzi otkucaji srca, pritisak u glavi, užasno gubljenje tla pod nogama, mislila sam da će me hitna odvesti.. I tada sam rekla: Isuse, predajem ti svoj život, radi s njim što je volja tvoja .. i sve tako do Brda ukazanja, molila sam svim srcem, svakim atomom svoga bića.. Osjetila sam prisutnost nečeg svetog, ljubav, radost, došli smo do kipa naše Majčice.. Kleknula sam pred nju i molila, prikazala joj sve što me je boljelo, razaralo, sve što nisam mogla prihvatiti. Tada sam začula njen glas..
Bila je to naša Majka, osjećala sam se jako čudno, moje tijelo obuzimala je bol, a uz tu bol nekakva posebna toplina, osjećala sam kao da se ponovo rađam. Suze su se slijevale niz moje lice, točnije rijeka suza .. Taj osjećaj neću zaboraviti dok sam živa ili ga doslovno mogu nazvati mojim drugim rođenjem.. I sada se pitam .. Sto su mi trebali lažni idoli!!! Želja za lijepom kućom, lijepim autom, lijepom garderobom!!!! Savršenstva na ovom svijetu nema, pa čemu sam ga očekivala od drugih!!! Eh.. Slagala sam totalno pogrešne kockice života ..Znam da mi neće biti lako , ali isto tako znam da samo uz ljubav naše majke i ova mogu nositi svoj križ , pa kakav god da je meni je dan i s ljubavlju ću ga nositi ,uz njihovu pomoć opraštati , i ne pitati se više.. Zašto bas ja !! I evo me sada s krunicom u ruci , molim i dalje svim svojim bićem, uz potpuno predanje .. Obećala sam sebi da ću početi voditi dnevnik svog duševnog i tjelesnog napredka , da ću pokušavati svim silama pomoći drugima da shvate koliko je uistinu lako živjeti ovozemaljski život, shvatite samo da ste njihova djeca, a roditelji najbolje ljube i čuvaju svoju djecu.
Nataša K./ putevimilosti.com
