Koji na žalost, prema mojim ranijim iskustvima doslovno vrvi od "pacijenata", raznih vrsta, tako da već nakon prvih poruka, dvije, eventualno kojeg maila, pala bi mi roletna na oči, a mozak se doslovno - blokirao... Uglavnom, nikada ni s jednim od njih nije došlo uopće do potrebe za bilo kakvim audio, a još manje vizualnim kontaktom ili susretom - a moram priznati da je u to vrijeme - inicijalni kriterij bio "samo da ne bude pacijent", a ni jedan od njih čak ni taj minimalni, nužni uvjet nije bio zadovoljio... Nakon takvih iskustava, sam naravno do daljnjega razočarano deaktivirala svoj profil... I nastavila sa svojim samačkim životom i aktivnostima - išla sam solo na Camino de Santiago (10-ak dana..) - sugestija - organizirajte zajednički Camino za zainteresirane članove, išla sam i na razna domaća i međunarodna hodočašća (također u vlastitoj organizaciji... pa eto - još jedna sugestija za organizirati zajedničke odlaske na razna međunarodna Crkvena događanja...).
Zatim sam išla na blagoslov obnovljenog Stepinčevog Spomen Doma u Krašiću, 3.10.2021, i usput, iako sam često bila tamo, prvi puta se sjetila pomoliti i na grobu Stepinčevih roditelja - te iskreno vjerujem da se nastavak priče odvio baš po njihovu zagovoru...: )
Naime, svega dan dva kasnije , stigla mi je Katsus poruka, da iako mi je profil deaktiviran, netko mi je poslao poruku, koju mogu vidjeti jedino ako se ponovo učlanim... moram priznati da sam se iznenadila, jer nisam ni mislila da je moj deaktivirani profil još uvijek vidljiv... no znatiželja, a i još neostvarena čežnja da Nekoga sretnem još nije bila utažena...
Malo preko volje uplatila sam za godišnju članarinu, barem da eto vidim tko je taj što se javlja... I naravno, prema ranijim višegodišnjim Katsus iskustvima, ponovo se razočarala... autor poruke je bio nekakav neugledni starčić, koji se naslikavao s nekakvim psima, totalno nezanimljivog profila, toliko da uopće nije bilo razloga ni potrebe išta odgovarati nazad, i meni je bilo žao, da sam opet uzalud potrošila novih 200kn...
No, onda - budući mi je profil ponovo bio aktivan - baš na Blagdan Kraljice Sv. Krunice - samo jednom kratkom riječju - javio se - moj sadašnji Suprug! Profil je bio i više nego interesantan, fotografije također atraktivne, radilo se o zrelom plemenitom i kvalitetnom muškarcu, moje struke, koji je još 6-7 godina ranije ostao udovac, s više djece, za koje se brinuo i sam ih dizao sve te godine, i tek od ljeta je dobio nadahnuće da potraži novu životnu suputnicu...
Također, nije imao baš sreće s Katsusom i nekim drugim portalima u tom kratkom periodu, neke mu uopće nisu niti odgovorile, nekima je smetalo to što je udovac s djecom, a meni je to baš bila dodatna prednost....
Vrlo brzo nakon prvi puta normalne i suvisle korespondencije s nekim (prvi puta u višegodišnjem Katsus iskustvu!) - prešli smo i na mail korespondenciju, počeli se čuti, krajem listopada smo se prvi puta i vidjeli - u Međugorju, a već smo zapravo znali i prepoznali da je to - To...
Međugorje je sve samo potvrdilo... Kada sam u jednom momentu se bila zapitala, ima li smisla u nečiju lijepu priču, koja je završila preminućem jednog od supružnika, uopće se uplitati - kao netko "treći", sadašnji suprug je mudro i nadahnuto odgovorio - da je to sve stvar Božje volje, i kada ne bi bila Božja volja da se udovci mogu oženiti, onda se nikada ne bi rodio niti - kardinal Stepinac!
Ispalo je da je i on, baš kao i ja, veliki štovatelj kardinala Stepinca, i da baš kao i ja - dobro poznaje i njegovu obiteljsku priču, tj. Stepinčev otac je bio ostao udovac s više djece iz prvog braka, i tek nakon toga se oženio sa Stepinčevom majkom Barbarom, s kojom je onda imao budućeg kardinala i drugu djecu... Ta situacija me dodatno uvjerila da su baš Stepinčevi roditelji imali velikog upliva na naše poznanstvo, vezu i evo - sada Brak... Tako smo se na Stepinčevo prošle godine i zaručili... u travnju se vjenčali u njegovom kraju parsto km od moga...prije toga sam i ja našla posao tamo, vratila se još u svibnju u svoj grad, odraditi otkazni rok u prijašnjoj firmi - sada već kao udata žena, i od lipnja se trajno nastanila u novom domu sa suprugom i djecom...(od 10-20 godina).
Sa svima se lijepo slažem, stari život mi uopće ne nedostaje, i eto - zapravo sam ionako mislila možda nekada Katsusu posvjedočiti ovu našu priču, ali nekako nije bilo prilike... A zapravo i zato - jer obzirom na sve one "pacijente" od ranije, kojima Katsus vrvi, nisam uopće sigurna da li bih Katsus ikome preporučila ili ne... Ja sam naravno sretna da je i naša priča dobila svoj sretan kraj - na kraju je ipak i Katsus tome doprinijeo, ali ima tu još jako puno prostora za unapređenja.
I mislim da bez zagovora Stepinčevih roditelja, ipak se ništa ne bi posložilo... Toliko od mene, i neka Bog blagoslovi vaša nastojanja, jer svaka pomoć na putu ostvarenja Božje volje i svaki alat je dobro došao, ali kao i svatko sam na sebi, tako i na takvim alatima, koji su iskreno jako osjetljivi i intimni, treba posebno pomno pristupati.
