Život je nepredvidiv. Odrastajući u velikoj i sigurnoj obitelji u kojoj je majka imala svoju, a otac svoju ulogu, nikad nisam ni razmišljala kao dijete da postoji mogućnost da se roditelji raziđu. Jer mama i tata su tu da budu zajedno. A nisam se nadala i da ću se baš ja jednog dana naći u takvoj situaciji, samohranog roditelja, piše Karla B. za Živim.hr.
Niti jedna ljubav ne počinje, a da joj vidimo kraj. Volimo se i to je tada najvažnije, razlike u pogledima na život tek kasnije dolaze do izražaja. Kako adolescentske ljubavi nisu baš perspektivne i stabilne, tako nije bila ni moja. Iako, tada mi se činilo da na svijetu ne postoji ništa važnije.
I onda se dogodilo. Ostala sam u drugom stanju. Dijete je na putu, mi na prvoj godini fakulteta, i sami tražimo još svoj identitet. Situacija baš i nije bila obećavajuća. Pokazalo se da smo nezreli, gle čuda... Bili smo, očekivano, i financijski nestabilni da bismo uspjeli izdržati pritisak dolaska djeteta u naše živote i svega što ide uz to. Ma koga lažem, i sami smo još bili djeca. Život je pred nama - putovanja, izlasci, nova iskustva, doživljaji, susreti, prijateljstva... U trenu se sve promijenilo. Raspuklo se kao balon od sapunice. Moja, zapravo naša maštanja naprasno su zaustavljena, zaleđena u trenutku kada smo shvatili da uskoro više nećemo biti mi važni.
Samo moja...
A onda mi je život priuštio još jednu epizodu za pamćenje. Dogodilo se to tek nekoliko mjeseci nakon rođenja naše djevojčice. Ostala sam sama. To je za posljedicu imalo moje naglo odrastanje, sazrijevanje preko noći. I shvaćanje kako je ta mala, slatka, plačljiva i zahtjevna djevojčica koja leži pored mene u besanim noćima - samo moja - moja sreća, ali i moja briga.
Svakim mi je danom davala neizmjernu snagu. Njezin osmjeh u situacijama kada bi me medicinske sestre ili pedijatrica pitali gdje je otac - spašavao me da ne odustanem. Ali i moji roditelji koji su se u tim trenucima, izuzetno teškima i za njih, pokazali mojim najvećim prijateljima.
Kada danas gledam na te godine mogu samo reći kako me majčinstvo u 20-oj učinilo snažnom. Izvuklo je iz mene ono najbolje. Iako mi je naprasno prekinulo bezbrižnu mladost, svejedno sam uspjela završiti fakultet i odgojiti divnu djevojčicu na koju samo mogu biti ponosna.
Ne znaš dok se sam ne nađeš u toj situaciji
Međutim, ne misle svi tako. Za mene tada nije dolazilo u obzir abortirati. Ona je bila dijete ljubavi. Da, možda površne, kakve i jesu sve mladenačke, ali vrlo strastvene, one koju pamtimo za cijeli život. No, žalosti me što mnogi, pa čak i oni koji nemaju nikakva prava, sude o mom djetetu i situaciji u kojoj nikada, na njihovu sreću, nisu bili, piše Karla B. za Živim.hr.
Ne kažem da sam sretna što je tako moralo biti, ali ne razumijem kako itko može biti kategoričan u svom razmišljanju da me uvjerava kako bi za mene bilo bolje da sam zaustavila trudnoću. Bila bih luda da nisam za sebe željela da se stvari drugačije razviju, da idu kako bi trebale - da završim fakultet kad i moji vršnjaci, da još vidim svijeta, da se možda i nesretno zaljubim, a na kraju udam za ljubav svog života pa tek onda rodim, ali netko je za mene odredio drugi put. I, iako mi je bilo teško, ništa ne bih mijenjala. Kada mi se po noći uvuče u krevet i osjetim njena stopala, srce mi se nasmiješi i nastavim spokojno spavati. Taj osjećaj može razumjeti samo roditelj koji, poput mene, odrastao sa svojim djetetom, bio mu i otac i majka...
Što sam naučila kao samohrana majka
- Moraš znati preuzeti odgovornost
- Nije sve tako crno
- Jači si nego što misliš
- Moraš biti stabilan u svakoj situaciji
- Djetetove potrebe su ispred tvojih
- Moguće je odgojiti sretno dijete bez obzira na situaciju
- Sreća je u malim stvarima
- Ništa nije toliko važno kao dijete
- Nikad ne miješaj dijete u emotivan odnos s bivšim partnerom
- Razgovor je ključ dobrog roditeljstva
- Popustljivost ne rješava problem
- Moraš nastaviti živjeti
- Imaš pravo biti sretan
- Teške situacije pokazuju prave prijatelje
Najteže mi je...
Svaki roditelj koji se našao u situaciji da sam odgaja dijete vjerojatno će se složiti kako nije uvijek lako. Tako postoje neke situacije koje su vrlo teške:
- Objasniti djetetu zašto smo sami
- Situacije u kojim su druga djeca s oba roditelja, a mi sami
- Objasniti djetetu što je brak, što je ljubav muškarca i žene i zašto ne puštam olako nekog novog u naš život
- Svakodnevno graditi djetetovo samopouzdanje jer se povuku u sebe zbog toga što misle da su manje vrijedni jer nemaju drugog roditelja u životu
- Odgovoriti na sva djetetova pitanja, pa i ona: „Zašto mi ne nabaviš novog tatu?“, „Zašto ja nemam seku ili bracu?“...
Posebno me veseli...
Navikla sam da me neki ljudi gledaju s tugaljivim pogledom vjerojatno misleći nešto poput „A jadna, mlada je postala mama i sad je još i samohrani roditelj...“ no ja se baš i ne osjećam tako. Dapače, samohrano roditeljstvo izgradilo me u osobu kakva sam danas i ne bih rekla da mi nešto nedostaje. Stvar je stava. Ja sam ponosna majka, školovana žena, ali da, osjećam veliku odgovornost prema svome djetetu i uvijek će mi biti na prvom mjestu. No, to ne znači da sam prestala živjeti. Moji koraci su mali, ali prema naprijed. A posebno me veseli ovo:
- Volim bezuvjetno i netko bezuvjetno voli mene
- Imam se s kime radovati
- Nisam izgubila dijete u sebi
- Vesele me male stvari
- Izgradila sam osobnost
- Stekla sam prave prijatelje
- Naučila sam prave vrijednosti u životu
- Znam posložiti prioritete
Svim majkama, ali i očevima koji su se našli u sličnim životnim situacijama želim hrabrost, da vode život onakav kakav žele i čine samo ono što misle da je najbolje za njih i njihovu djecu.
Živim.hr portal je za sve koji biraju živjeti zdravo! Više o temi doznajte na http://zivim.hr/