Stradali čovjek je prevežen u bolnicu, gdje su mu rekli da će živjeti još samo par sati.
Ali pošto je njemu smrt bila prijelaz u vječnu slavu, zato ga ova vijest nije mogla iznenaditi, nego je ostao u potpunom miru.
Dao je dozvati cijelu svoju obitelj i oprostio se od njih s riječima:
„Laku noć, draga ženo. Ti si mi bila dobra žena u ovome svijetu. Kroz radost i žalost smo skupa prolazili i ti si mi u Božjem djelu bila dobra pomoćnica. Mnogo puta sam vidio u tvojim očima Božju radost, koja me je bodrila. Uvijek sam te ljubio i cijenio. Laku noć draga moja, ujutro ću te opet vidjeti!“
„Laku noć Maria, ti si naša najstarija kćer. Bila si mi velika radost. Kako sam sretan što si u mnogočemu slična svojoj majci. Nikada nemoj zaboraviti da sam te uvijek volio. Laku noć Maria, laku noć!“
„Laku noć Vilko. Ti si bio blagoslov u našem domu. Ljubio si Boga, kojeg sam i ja ljubio. Kako sam zahvalan za to. U svakoj kršćanskoj milosti i svojstvima ćeš napredovati i rasti. Slijedit će te blagoslov i ljubav tvoga oca. Laku noć Vilko, laku noć!“
Sljedeći je bio Karlo. On je pao pod utjecaj zla u ovome svijetu i strašno je razočarao oca i majku. Umirući čovjek je preskočio njega i počeo govoriti najmlađem djetetu, lijepoj maloj djevojčici.
„Laku noć Alice. Tvoj dolazak u našu obitelj bio je kao dolazak zore. Ti si nam bila pjesma radosti i zraka svjetlosti. Kada si prije kratkog vremena predala svoj život Kristu, moje srce pjevalo je od radosti. Laku noć kćeri moja, laku noć!“ Onda se obratio Karlu:„Zbogom Karlo.“ rekao je najstarijem sinu. „Tvoja majka i ja smo mislili da ćeš biti blagoslovljeni sluga Gospodnji. Dali smo ti sve mogućnosti kao i ostaloj djeci. Ako je postajala ikakva razlika, to je onda bila samo tvoja krivica. Išao si širokim putem. Na opomene Božje riječi nisi pazio i Isusov poziv nisi slijedio. Ali ja sam te uvijek ljubio i još te ljubim. Bog to zna. Zbogom Karlo, zbogom!“
Jecajući prihvati Karlo očevu ruku i zapita ga:“Oče, zašto si svima rekao laku noć, a meni zbogom?“ – „Iz potpuno jednostavnog razloga. Zato što ću ostale opet vidjeti ujutro. Da li ću tebe vidjeti u slavi, to mi Božja riječ ne daje nikakvo uzdanje. Stoga zbogom!“
Sin je pred postelju svog umirućeg oca pao na koljena i glasno plakao, boreći se u smrtnom strahu svoje duše, vapeći Bogu za oproštenje grijeha, sa željom da i on može vidjeti jednom svoga oca u vječnoj slavi.
„Karlo, da li ti to ozbiljno misliš?“ Upitao je otac. „Bog zna da mislim ozbiljno.“ Odgovorio je potišteno sin. „Onda će te Bog uslišati i spasiti Karlo! Sada i tebi mogu reći laku noć! Kako sam zahvalan Bogu na tome! Laku noć , laku noć sine!
To su bile zadnje riječi umirućeg oca. Karlo je postao Božji sluga i propovjednik i sada čeka kada će ponovno čuti glas svoga oca: “Dobro jutro Karlo. Radujem se da je noć prošla i dan nastao. Nije li to veliki i radostan dan? Dobro jutro Karlo, dobro jutro!“
