Jennifer je silovana dok je bila na poslovnom putu. Napad je bio toliko okrutan da je završila sa slomljenim rebrom, slomljenim prstima i oštećenjem mozga. Bila je duboko traumatizirana te su se ona i Jeff teško nosili s tim. Jennifer je objasnila:
Bilo je toliko boli i tame i toliko pitanja: „Što sad?“ Tko smo mi i što ćemo sada?… Toliko „zašto“ i što nam ovo govori, kako ćemo preživjeti?
Kako ćete preživjeti s toliko velikom tugom i ljutnjom? Bilo je toliko toga, a mi nismo pričali o tome. Jeff je pokušavao biti čvrst i biti uz mene, znate, bit ćemo u redu, a to me ljutilo zato što nismo u redu, ništa nije u redu.
Jennifer kaže da su tjedni poslije silovanja bili najteža stvar koju su ona i Jeff ikada prošli. Ona se nosila s ogromnom emocionalnom traumom, a Jeff se osjećao bespomoćno i slomljeno jer je nije mogao zaštititi.
Dok je, nedugo zatim, radila na kruzeru, Jennifer je saznala da je trudna. Najprije je bila zgrožena. Jennifer je bila uglavnom za život, ali je uvijek mislila da je pobačaj opravdan u slučaju silovanja. Ali, na ultrazvuku su se njeni osjećaji promijenili. Gledala je sliku djeteta:
Pripremam se i čekam da osjetim sve što bih trebala osjetiti… Čekam osjećaje da navru. Čekam užas i ljutnju i bijes i gađenje i sve ostalo. Ali ja gledam u ekran i smiješim se. Smiješim se svojoj bebi.
Po prvi put od toga dana kada mi se svijet okrenuo naglavačke, po prvi put nakon što je sve postalo crno, osjetila sam nadu i sreću. I bilo je kao „u redu, u redu, Bog je još tu“. Bit ćemo u redu.
Jennifer je shvatila da, iako se nije mogla zaštititi od silovatelja, može zaštititi svoje nerođeno dijete. Kad je to shvatila, rekla je: „to je bio trenutak koji je sve promijenio“. Ali, još je trebalo reći Jeffu za trudnoću. Kad je saznao za bebu, odmah je rekao da želi dijete i podržao ju je u trudnoći.
„Ova beba je nešto predivno, nastalo iz nečega toliko užasnog i bolnog za nas“, rekla je Jennifer. „Rekao je: ‘Mi volimo djecu.’ A ja sam rekla: ‘Da, da, volimo djecu.’ A on je rekao: ‘Mi to možemo. Ovo će biti odlično.’“
Jeff je dodao, „Kad me je nazvala i rekla – to je bio Bog koji nam daje odgovor. To je bio način na koji ćemo proći kroz ovo. On zna gdje nam je srce i On zna što trebamo. Mi volimo djecu. Znamo kako odgajati djecu.“
Jenniferina trudnoća je bila katalizator koji je donio zacjeljenje njoj i Jeffu. Donijela im je svrhu, nešto dobro proizišlo je iz nečega toliko tragičnog i užasnog.
Jennifer želi poručiti drugim ženama koje su ostale trudne nakon silovanja:
Želim reći ženama, koje su silovane te ostale trudne, da vam se dogodilo nešto užasno i zlo i jako, jako mi je žao. Ali, dijete nije kazna i dijete nije zlo. To je dijete dio vas koliko i svako drugo dijete koje ćete imati… Dijete je prilika za zacjeljenje i iskupljenje i za krenuti dalje.
Jennifer i Jeff pričali su s mnogo žena i parova koji su dobili djecu koja su začeta silovanjem. Nikad nisu upoznali nekoga tko je odabrao život i požalio.
Bilo da žena rodi dijete ili ga pobaci, Jennifer kaže da žena nikada neće zaboraviti silovanje. Ali, dijete može biti samo izvor zacjeljenja, a ne i podsjetnik na traumu.
Jennifer je rekla da oni koje trebamo slušati su žene koje su prošle kroz to. Unatoč priči o pravu na izbor, ove žene nisu požalile što su rodile nakon što su preživjele seksualni napad.
Jennifer govori o svom sinu:
Joshua ima šest godina. Fantastičan je. Urnebesan je i pun energije i ljubavi. On jednostavno zrači i pravo je sidro ove obitelji. Isto je bilo s našom drugom djecom kad smo im s vremenom rekli. Kako su odrastali, pitali smo ih osjećaju li što drukčije prema Joshui, a oni su pitali zašto. Zašto bi se osjećali drukčije? On je naš brat. Zašto bi nas trebalo biti briga? Jednostavno, za njih se ništa nije promijenilo. Nije – i nisu mogli zamisliti zašto i bi. On je samo Joshua.
Joshua je Jennifer i Jeffu donio ništa drugo no zacjeljenje i sreću.
