Već nekoliko godina sam imala velike strahove koji su bili osobito intenzivni noću. Na susretima hagioterapije u Slavonskome Brodu, hagioasistentica, znajući da volim čitati Sveto pismo, savjetovala mi je da svaki put kada me uhvati strah ili stanje beznađa, upalim svijetlo, tj. otvorim Bibliji i čitam. Počela sam to i činiti, posebno navečer. Upijala sam Božju riječ i moj nemir se polako smanjivao, pa i potpuno nestao u mnogim situacijama.
Osjećaj straha zamijenila je utjeha, mir i sigurnost Božje ljubavi i brige. No, nisam tu stala. Svaki put kada bi se osjećala tužno ili ljutito, kada bi me povrijedili, počela sa posezati za Svetim oismom i uvijek bih pronašla utjehu u njemu. Božja riječ je moje svijetlo koje palim kada se smrači, ali ne samo tada. Sveto pismo mi je postalo prvo na popisu što nosim kada negdje putujem jer jednostavno više ne mogu zamisliti kako ga nemam blizu. Htjela bih posvjedočiti kako je to uistinu Živa riječ, Riječ koja podiže, ozdravlja i krijepi. Vjerujte mi, osjećat ćete se ispunjeniji kada ju budete čitali što češće.
Za kraj bih samo navela jedan citat iz Biblije koji mi je jako mio jer me Bog dragi tako smirio i istovremeno malo nasmijao putem njega u situaciji kada mi nije bilo do smijeha: “Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja – riječ je Jahvina – Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. ”
Svjedočanstvo je preuzeto sa Duhos.com
