Cijela obitelj je doživjela velike promjene u Međugorju kao i svi mladi prijatelji s kojima dolazi već nekoliko godina na Mladifest. 25. lipnja 2016. zaređen je za svećenika.
„Dok sam bio u trbuhu, otac mi je umro. Imam starijeg brata koji je ovdje sa mnom. Rasli smo s majkom i nije nam život uvijek bio lagan. U mojoj obitelji je uvijek bilo svega, a najmanje Boga. Jedino što sam od vjere doživio to je bilo od moje bake koja me vodila u crkvu. I uvijek su me privlačili svećenici koji su bili u mojoj župi. Sanjao sam kao dječak da bi bilo lijepo da jednoga dana budem svećenik. Ali nije uvijek moj život išao glatko. Uz obiteljske probleme, nekako sam osjećao da je život težak. I kada smo imali probleme, znao sam otići u crkvu i moliti se kod Gospina kipa. Baš sam osjećao da govorim Majci, jedino me ona mogla shvatiti.
Kao i svaki mladić, želio sam što prije otići od kuće. Upisao sam šumarsku školu, nešto što me nije zanimalo. Nakon toga odlazim u Rijeku i upisujem građevinski fakultet. Živio sam dvostruki život, volio sam izlaske, lude provode, radio sam u Zagrebu kako bih došao do novaca, kako bih mogao lagodnije živjeti. A kada bih došao vikendom kući, ministrirao sam, pjevao u crkvenom zboru. Netko bi rekao idealan mladi kršćanin. U mojoj župi djelovala je zajednica Marijina legija. Ti mladi ljudi su me zvali godinu dana da im se pridružim. Ja sam odbijao. Ali znao sam duboko u srcu da me Marija zove da dođem u tu zajednicu. I dogodilo se nešto u mojoj obitelji, moj brat se liječio šest puta od alkohola. Onoga trenutka kada smo pustili Mariju u naš život i dopustili da djeluje u našem životu, sve se u obitelji promijenilo. U ovoj zajednici mladi odlaze u staračke domove, bolnice, obilaze mlade i stare, rade puno s djecom, obilaze ljude na rubu života...
U proljeće 2007. sasvim slučajno sam krenuo u Međugorje, sa znatiželjom, bio mi je to kao mali izlet. Došao sam i sve mi je bilo čudno. Nisam mogao vjerovati da se Gospa svaki dan ukazuje. Na Festival mladih sam došao prvi put te iste godine. Kao i drugima, bilo mi je lijepo. Sjedio sam kod postaje otajstva svjetla, a jedan svećenik je svjedočio o svom svećeničkom pozivu. U jednom trenutku je rekao: I tebe Bog zove, budi svjestan toga. Znao sam u srcu da Bog to meni govori. I rekao sam ne, to ne može biti. Ja imam svoj plan. Studiram, planiram imati obitelj, građevinsku firmu.. Ne želim ja ići u svećenike. Moja borba s Bogom počela je u tom trenutku i trajala je godinu dana. Ne mogu opisati koliki sam nemir doživljavao. Vratio sam se na Festival 2008. Rekao sam Bogu: Što želiš od mene i moga života? Bio je utorak, 5.8., nekako me vuklo da priđem bliže.
Jedan svećenik je govorio o svom životnom pozivu, njegova priča me dirnula, pronašao sam potpuno svoju životnu sliku. U njegovoj priči je bilo svega, a najmanje Boga. Opirao se da dođe u Međugorje, njegova majka ga ja zvala, ali on se opirao. U jednom trenutku sam bio toliko oduševljen njegovim obraćenjem. Onda je počeo govoriti o svećeničkom pozivu. Znao sam da me Bog želi za svećenika. Ali u meni je bila i dalje nesigurnost. Toliko znakova u mome životu da me Majka vodila. Kada sam upisao fakultet u Zagrebu, nisam se previše pripremao.
2013. opet je svjedočio svećenik Mike. Čekao sam ga, i kazao mu da sam nakon njegovog svjedočanstva odlučio poći u svećenike. On me je zagrlio i blagoslovio.
Kada sam završio fakultet i formaciju, zaređen sam za svećenika, na dan kada je u Međugorju slavljeno 35 godina Gospine prisutnosti, 25. lipnja 2016. To mi je veliki znak. Prije 18 dana prvi put sam primio Isusa u svoje ruke, tada sam slavio prvu misu. Moja mlada misa bila je u Petrinji. Moj život je zaista milosrđe“, kazao je vlč. Marijan koji je na Festival mladih s još sedmero mladih iz Petrinje stigao biciklom. Prešli su više od 400 kilometara.
