Da je ljubav čudesna ukoliko je vodi ruka Oca Svemogućega i sila Duha Svetoga potvrdio je jedan zaljubljeni par, ponajprije zaljubljen u Istinu i Božju volju u svom životu. Život u čistoći, zaruke nakon sv.mise pod zvjezdanim međugorskim nebom i vjenčanjem na sam blagdan Gospe Lurdske, jedni su od znakova da ih Gospodin prati na njihovom putu svetosti, o svemu tome pišu nam Ivan i Marina.
Ivan
Mi ljudi živeći u neznanju često tražimo sreću u krivim stvarima.
Sami sebi tvorimo neki svoj put misleći da je to za nas najbolje i da je to jedini pravi put
Ali u dubini srca znamo da to nije to,da ipak ima nešto dublje...
To je bio i moj život ali Bog radi sve novo,u Kristu Isusu novi smo stvorovi.
Bog nekad krivom crtom piše pravo!
Zove nas na razne načine pa je tako u moj život poslao jednu djevojku iz Slavonije dok sam ja bila u Puli.
Bog je preko nje okrenuo moj život na pravi put, ne moj nego Njegov put.
Marina
Od tada sam htjela vršiti samo Njegovu volju ali nisam znala koja je, tj. što Gospodin želi od mene.
Nakon mjesec dana sanjala sam put u Poljsku sa časnim sestrama, 15 dana poslije to se i dogodilo.
Bog me je poslao da raspoznam gdje želi da mu služim.
Tri prekrasna dana sam provela u samostanu,međutim,takav život ipak nije bio pripravljen za mene.
Divno je vidjeti sestre kako su u samostanu radosne ali ja sam u dubini srca osjećala da je moj život na nekom drugom mjestu isplaniran i određen.
I tako vratila sam se u Pulu za daljnjim istraživanjem.
Uputila sam se kod roditelja u Slavoniju kako bi ih posjetila.
Mama mi je predložila da odem malo kod brata u Split koji me je već 6 godina zvao da se preselim kod njega.
Uz svu upornost uvijek sam se opirala preseliti iz Pule.
U srcu sam osjetila da obavezno moram otići u posjetu bratu i njegovom cimeru kojega sam već dvije godine poznavala ali se nikada nismo vidjeli uživo.
Također sam osjetila potrebu da već kad sam u Splitu konačno mogu otići hodočastiti Gospi u Međugorje na nakanu da mi vodi put onako kako Gospodin traži od mene.
Bog je imao drugačiji plan za sve.
Moj dolazak u Split je bio prepun treme mada nisam znala zašto,sve dok se Ivan,bratov cimer nije trebao vratiti s posla,s tom činjenicom srce mi je sve više i više lupalo a upoznavanje je bilo s još jačim tempom rada srca.
Kad sam Ivanu pružila ruku da ga pozdravim on je imao osjećaj da sam mu poletila u zagrljaj i uplašeno se odmaknuo a ja neznajući šta se događa ostala zbunjena ali to je bilo ono što se kaže:“duše su se srele!“
Otišla sam prvi put u Međugorje i Gospin zagovor mi je puno pomogao.
Kao da su mi se oči otvorile,u srcu sam osjetila da Gospodin želi da osnujem obitelj.
Osjetila sam veliko olakšanje jer sam znala što je Njegova volja, kao da je nekakvo breme palo s mojih leđa.
Putem do Splita zamišljala sam kakav bi trebao biti moj muž ali opet sve u Božje ruke, ipak samo On zna šta je za mene najbolje.
Ivan koji je također iz Slavonije bio je obraćen 4 godine što nisam ni znala.
On je također molio za Božju volju a 3 godine je molio za ženu, predao sve u Božje ruke da mu On nađe ženu jer tako neće pogriješiti.
Neznam dali je to povrijeđenost ili ženski mozak koji puno brine ali uvijek sam imala krivu sliku o Ivanu, sviđala sam mu se već dvije godine ali sam ga uvijek odbijala misleći da će me povrijediti, premda je uvijek bio poseban prema meni.
Počeo mi se sviđati Split, to je isto neko čudo.
Ivan i ja smo se stalno družili, nekad smo znali biti budni do jutra, gledati filmove, smijati se, pričali smo o vjeri, životu, djetinjstvu itd.
Došli smo i do teme o Ivanovoj budućoj ženi, opisivao je kakva bi trebala biti.
Bilo je uzbudljivo slušati ga do trena kad sam se počela zgražati i crvenjeti jer sam shvatila da on zapravo nesvjesno opisuje mene i da sve ono što on traži od žene tako i ja tražim od muža.
To je bio osjećaj kao da mi se upalila lampica iznad glave, tada sam znala šta se događa.
Jedna cura se trebala preseliti kod mene u stan i zbog toga sam se trebala vratiti u Pulu ali mi se nije dalo ići jer je bilo prelijepo a ni Ivanu nije bio drag taj odlazak.
Nazvala sam tu djevojku da znam kad da krenem, međutim, ona mi kaže vijest da se seli u Šibenik . Bogu je sve moguće i sve je s razlogom.
Shvativši da nas je Bog spojio,ozbiljno smo razgovarali i odlučili da će se netko preseliti, htjela sam se ja preseliti, radi ljubavi čak i tamo gdje nikada nisam htjela ići.
Vratila sam se iz Pule u dva dana, čak i prije nego su na paletama stigle stvari od selidbe.
Za 3 mjeseca prvi smo put skupa išli u Međugorje da zahvalimo Gospi za pomoć, međutim, poslije sv.mise i klanjanja Gospodinu pod zvijezdama Ivan me je zaručio. Nismo dugo ni s vjenčanjem čekali, silno smo željeli obitelj i biti jedno pred Gospodinom. Živjeli smo u čistoći i uz razne kušnje i napasti Gospodin nas je jako čuvao, Njegova ruka je uvijek bila iznad nas i bdjela.
Nakon 6 mjeseci, 11.02. na dan Gospe Lurdske smo se vjenčali.
Gospa nas je vodila kroz život svojim zagovorom kroz potragu za Božjom voljom te za našim polovicama da budemo jedno i da skupa rastemo u svetosti.
Sada smo u braku i presretni smo što imamo jedno drugo, Boga i Gospu za zagovornicu i majku. Neka i vas Gospodin vodi pravim putem i slušajte srce jer tamo je On, tamo nam govori u tišini.
Bog vas blagoslovio.
