Oni koji boluju zbog kronične bolesti bubrega, znaju da je riječ o borbi koja traje i traje. Kornelia je nekoliko puta podvrgnuta vađenju kamenca, no njezina situacija sve se više komplicirala. Tada joj je prijatelj dao neobičan poticaj…
Kornelia Glatz rođena je 14. rujna 1926. u Oberpullendorfu. Imala je kamenac u desnom bubregu i suženje desnog pielo-ureteralnog ušća. Iz izvještaja dr. Waltera Kubera vidi se da je bolest započela 1968. godine. Tada je pacijentica podvrgnuta vađenju kamenca iz desnog bubrega. Deset godina kasnije, ponovno zbog kamenca u desnom bubregu, Kornelia je podvrgnuta vađenju kamenca po drugi put.
Nakon drugog zahvata došlo je do zatvaranja desnog pielo-uretarnog kanala i ponovnog nakupljanja kamenca. Svjedočanstvo je popraćeno medicinskom dokumentacijom (Antonacci, Antonio i suradnici, Izvanredna ozdravljenja u Međugorju, Kršni Zavičaj, Humac 1990.).
Kornelia je 1981. podvrgnuta novom vađenju kamenca iz desnog bubrega i pokušali su plastičnim zahvatom riješiti suženje koristeći peritonealne membrane. Taj plastični pokušaj nije urodio plodom jer je u postoperativnom tijeku došlo do gotovo potpunog suženja tako da su pacijentici morali ugraditi cjevčicu u bubreg kako bi ju trajno nosila. Nakon dva mjeseca koje je provela u bolnici Kornelia je otpuštena u prosincu 1981. godine.
Sljedeći mjeseci bili su velika kušnja za bolesnicu, kako ona sama tvrdi u svom obrazloženju i što se može vrlo dobro razumjeti jer ju je bilo sram "plastične cjevčice u bubregu i vrećice privezane uz tijelo". Osim toga morala je mijenjati bubrežni kateter svakih šest tjedana. Prolazila je kroz različite kušnji i napasti, što je ujedno bila prilika da učvrsti svoju vjeru.
Zapisano je da se pacijentici u srpnju 1983. stanje pogoršavalo zbog kronične upale, lošeg funkcioniranja tzv. nefrostomične cjevčice i drugih bolova. Situacija je bila iznimno teška, a Kuber je smatrao da Kornelia treba još jedan zahvat.
Ustrajnost u vjeri
Jedan njezin prijatelj, koji je bio nekoliko puta u Međugorju, donio joj je 14. rujna 1983. zemlju koju je uzeo na Podbrdu. Duboko u sebi vjerovao je da može pomoći njegovoj prijateljici. Kornelia je molila svaki dan, držeći čvrsto tu zemlju u rukama i obraćajući se Gospi koja se ukazuje u Međugorju, osobito u vrijeme ukazanja. Ustrajala je u vjeri.
Nakon nekoliko tjedana, osjetila je strašne bolove na lijevoj strani. Zbog straha od pojave kamenaca i u zdravom bubregu bolesnica je smještena u bolnici u Oberivartu tijekom listopada 1983. godine.
Međutim, za vrijeme RTG-a, liječnici su se vrlo iznenadili kada su primijetili ne samo normalnost lijevog mokraćnog kanala, nego i otvaranje desnog mokraćnog kanala koji je ranije zatvoren.
Kornelia je zbog pregleda došla u Graz, zatim na Sveučilišnu kliniku u Beč. Nakon pregleda zabilježeno je da više nema smetnji u izlučivanju urana i da je bubrežni tlak normalan. Nefrostomička cjevčica potpuno je odstranjena 3. prosinca 1983. godine. I dr. Kuber potvrdio je trajnost normalizacije mokraćnog nalaza, a Kornelia je konačno, nakon različitih komplikacija, mogla potvrditi da je dobrog zdravlja!
Njezino svjedočanstvo još je jedan poticaj za ustrajnost usred različitih životnih problema. Vjerujući u zagovor Bogorodice, čijeg se rođenja danas spominjemo, snagu molitve i Gospina ukazanja u Međugorju, Kornelia je čudesno ozdravljena. Njezina situacija također potvrđuje: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“
