Vidjela sam da se u Hrvatskoj održavaju duhovne obnove, posebno za žene i djevojke, i pomislila sam „Bože dragi bila bih presretna kada bi imala priliku otići na takvo nešto“. Nakon par dana listala sam novosti facebook-a i ugledala na stranici medjugorje-info.com da će se održavati molitveno duhovni seminar za djevojke u Međugorju. Nisam se mislila ni trenutka i odmah sam pozvala sestru Danijelu, koja je vodila seminar, kako bi se prijavila za dolazak. Rekoh „Bože hvala ti, hvala ti na prilici“.
Prije nego sam se zaputila u Međugorje, zamolila sam Boga da učini čudo, da me oporavi i ozdravi, da izliječi moje rane i da me ispuni svojom ljubavlju za kojom svi čeznemo i koju svi trebamo, je bez nje nikada nećemo biti sretni i ispunjeni do kraja.
Kada sam došla u Međugorje i kada smo se našli svi na okupu, vidjela sam ozarena i nasmiješena lica dragih djevojaka, sestara, i naravno naših predivnih i pozitivnih kuharica koje su nam svojim radosnim i pozitivnim duhom još više davale pozitivne energije tijekom čitavog seminara. Sve je bilo predivno, no budući da sam molila Boga za čudo, čudo se i dogodilo. Zapravo poslao mi je osobu koju neću nikada zaboraviti, osobu preko koje mi je dragi Bog pomogao i govorio.
Bila je to mlada sestra, pripravnica, koju sam zapravo već od prije poznavala. Nisam mogla ni zamislit da će baš ona biti osoba koju će mi Bog poslati i koja će mi toliko pomoći. Kada sam je ugledala, bila je to neopisiva i nezaboravna radost. S njom sam razgovarala, ispričala sam joj svoju životnu priču i svoje životne teškoće koje su me dovele do ranjivosti, nezadovoljstva i tuge.
No budući da sam se u svakoj poteškoći molila Bogu i vapila mu da mi pomogne, zapravo sam kroz razgovor sa mojom dragom sestrom postala svjesna koliko dobra je zapravo dragi Bog učinio kroz sve moje poteškoće, i shvatila sam da svaka moja molitva nije uzaludna već je zapravo uslišana. U tom trenutku sam postala svjesna milosti i sreće koja je sišla na mene i zapravo dani tuge, boli i nezadovoljstva okrenule su se u neograničenu i neopisivu sreću, mir i zadovoljstvo. Postala sam svjesna sebe i koliko me Bog zapravo ljubi i voli, i da zapravo daje sve u pravo vrijeme.
Uz razgovor sa mojom dragom sestrom pomogla su mi naravno predavanja o ljubavi koja su se održavala na seminaru, molitva krunice, sveta ispovijed i sveta misa, te odlazak na brdo ukazanja. Svima vama koji ovo čitate željela bi uputiti da se molite Bogu u danima radosti posebno u danima tuge i boli, jer ta se molitva posebno uslišava, i budite strpljivi, Bog neće učiniti nešto kada mi to želimo, nego kada je pravi čas za to, i vjerujte mi da to bude bolje od očekivanog.
Samo je potrebno ustrajno molit i biti strpljiv. Ne odustajat,već biti uporan.
Ovim putem bi se htjela zahvaliti Školskim sestrama Franjevkama iz Mostara, koje održavaju ovako predivne i čudesne seminare, i svakome tko ima potrebu ili bi želio otići na seminar savjetujem da ode, jer zasigurno nećete ništa izgubit, a dobit ćete mnogo.
Bog vas blagoslovio.
M.A
