Evo da i ja svjedočim. Do sada nisam bila u Međugorju ali sam iskusila Majčinu veliku ljubav i stoga želim svjedočiti. Rođena sam u katoličkoj obitelji i odgajana da vjerujem, međutim borbe kroz život natjeraju čovjeka da počne zaboravljati da je Bog taj koji ima zadnju riječ. Prestala sam ići na mise i nisam se molila, nisam nešto puno ni griješila ali nisam ni upućivala molitve Bogu. U tom mom nekomuniciranju s Bogom počinju moje teškoće.
Nesreća s djetetom me mogu slobodno reći natjerala da se vratim molitvi ali opet nikako na krenem na misu. U to vrijeme počinje moje istinsko obraćenje. Bila sam podstanar kod jedne vrlo bogate ali pobožne zene. Pokloni ona meni nekakve stare hlače za mog muža, međutim njemu su bile male ali pomislim, oprati ću ih pa ću ih proslijediti dalje. I tako, ja ih oprala i stavila ih da se osuše. Bilo je lijepo vrijeme, sjećam se, 12.4, a taj dan je godišnjica braka meni i mom možu.
Sjednem na balkon pokraj rublja koje se suši, pa ću eto onako slučajno kad sam već tu provjeriti jesu li te hlače suhe. Dok sam probavala nesto iz džepa ispadne na pod, sagnem se i uzmem u ruku, kad ono Čudotvorna medaljica Majke Božje, i to ona najveća sto postoji. Kako sam je samo uzela u ruku, crkveno zvono zazvoni točno u 12 sati. Anđeo Gospodnji, Majka moja mi je dala znak.
Stavila sam je na lančić i objesila na vrat. Tada je krenulo moje istinsko obraćenje, redovne mise, ispovijedi, pričesti i redovno moljenje krunice. Od tada živim samo za Isusa i njegovo Kraljevstvo. Ništa drugo mi više nije bitno. Hoću reći da problemi nisu nestali s mojim obraćenjem,nego su nas tek onda još više pritisnuli.
Nedostatak posla i financijska situacija doveli su nas na rub gladi. Ali nema veze, imam svoje blago u rukama, Krunicu, i svoju Nebesku Majku. Molila sam puno i neprestano postila.
U to vrijeme nisam mogla naći posao, a muž nije sam mogao hraniti nas svih pet članova obitelji tj. troje djece. Bližio se blagdan Sv. Ane i rekoh sebi idem joj devetnicu prikazati, postiti njoj na čast i moliti za zagovor njen da nađem posao. Nakon dva dana što je moja devetnica sv.Ani završila zovu me sa burze da se javim na jedan oglas za posao. Uzmem adresu i uputim se tamo kad ono, gle čuda, radno mjesto je u Domu sv.Ane. Tamo sam radila sve dok nisam dobila milost Naše Majke Marije pa me eto na jako čudan način odvela za Njemačku gdje sam samo mjesec dana boravila, pa sam uz pomoć Devetnice Gospi od brze pomoći i stan našla u roku od dvadeset dana.
Evo to je ukratko, a mogla bih knjigu napisati što sam od svoje Nebeske Majke dobila. Kad se nešto dogodi, ja samo dignem glavu i kažem "znam da si to bila ti".Imam želju otići u Međugorje. Ali zbog obveza, posla i udaljenosti trenutno to nije moguće. Ali se nadam skorom dolasku Mojoj Nebesjoj Majci. Neka vas sve blagoslovi dragi svemogući Bog.
Sanja Varenica
