Vlasnik velike građevinske tvrtke u Njemačkoj zapao je u goleme financijske neprilike. Našao se pred stečajem. Njegova je banka potraživala 700.000 DM. Ako ih ne pronađe, ostati će bez kredita. Potpuno zbunjen i bespomoćan otišao je do samostana u gornjoj Bavarskoj i predao na porti 700 DM.
Zaželio je da se slave sv. mise za duše u čistilištu. Na povratku kući svratio je u gostionicu na ručak. Netom što je bio gotov, pristupi mu jedan gospodin pa mu reče da poznaje njegovu tvrtku i stanje u kojoj se nalazi. Predao mu je ček od 800.000 DM. Iznenađen time samo je izgovorio: ”Kako Vam mogu za ovo zahvaliti?” Gospodin je na to samo kratko odgovorio: ”Vi ste već danas platili!” Pri isplati čeka vladala je velika zbrka (uzbuđenje) u banci. Direktori su se našli zajedno.
Pitanje je bilo kako je došao do ovoga čeka? U sobi u koju je bio uveden visjela je na suprotnoj strani zida slika čovjeka koji mu je u gostionici predao ček. Bio je jedan od direktora banke, a umro je prije tri godine. Nakon kraćega oklijevanja išlo se na uredno prepisivanje čeka, ali se dogodilo još veće iznenađenje, osijedjeli djelatnici banke gotovo su se zgrozili.
Ček je već bio – na isto tako tajnovit način – prepisan na knjigovodstveni račun uručitelja. Ovo se dogodilo 1975. godine u gornjoj Bavarskoj i potvrđeno je kao istinito.
"O kako je malo potrebno za svetost!
Dosta je u svemu ispunjavati
volju Božju!"
(sv. Vinko Paulski)
