Rođen sam 16. srpnja 1949. u Kerali u Indiji. Moji roditelji roditelji se zovu Josip i Tereza Maniyangat i najstariji sam od sedmoro djece: Jose, Marija, Terezija, Lissama, Zaharija, Valsa i Toma.
U dobi od četrnaest godina stupio sam u sjemenište Svete Marije u Thiruvalli kako bih se pripremao za svećeničko zvanje. Četiri godine poslije upisao sam bogosloviju svetog Josipa u Alwayeu, u Kerali, kako bih nastavio svoju svećeničku formaciju. Nakon što sam završio sedam godina filozofije i teologije, zaređen sam za svećenika 1. siječnja 1975. i počeo služiti kao misionar u biskupiji Thiruvalla.
U sjemeništu St. Thomas u Batheryju držao sam predavanja a 1978. godine postao sam aktivni član pokreta karizmatske Obnove i počeo voditi karizmatske susrete i konferencije u Kerali.
U nedjelju, 14. travnja 1985., na blagdan Božanskog milosrđa, trebao sam slaviti misu u jednoj misijskoj župi na sjeveru Kerale, međutim putem sam doživio tešku nesreću. Vozio sam se motociklom kada me je udario džip kojim je upravljao muškarac u alkoholiziranom stanju nakon što se vraćao s hinduističkog festivala. Vozilo hitne pomoći prevezlo me u bolnicu udaljenu oko 5O kilometara. Tijekom vožnje, moja je duša izašla iz tijela i iskusio sam smrt. Tog sam trenutka odmah sreo svog anđela čuvara. Vidio sam svoje tijelo i ljude koji su me prevozili u bolnicu. Čuo sam ih kako plaču i mole za mene. U tom mi je trenutku moj anđeo čuvar rekao: "Sada ću te odvesti u Nebo, Gospodin te želi vidjeti i razgovarati s tobom". Također mi je rekao da mi putem želi pokazati pakao i čistilište.
Najprije me anđeo odveo do pakla. To je bilo grozan prizor. Vidio sam Sotonu i demone, neugasivu vatru od nekih 2000 stupnjeva, crve kako gmižu, ljude koji vrište i bore se, a neke od njih mučili su demoni.
Anđeo mi je objasnio da su sve te patnje nastale zbog smrtnih grijeha za koje se ljudi nisu pokajali. Tada sam shvatio da postoji sedam stupnjeva ili razina patnje ovisno o broju i vrsti smrtnih grijeha počinjenih u njihovom zemaljskom životu. Duše su izgledale vrlo ružne, okrutne i užasne. Bilo je to strašno iskustvo. Vidio sam ljude koje poznajem, ali nije mi dopušteno otkriti njihov identitet. Grijesi koji su ih osudili uglavnom su bili pobačaj, homoseksualnost, eutanazija, mržnja, nepraštanje i svetogrđe. Anđeo mi je rekao da će se, ako se pokaju, izbjeći pakao i umjesto toga otići u čistilište. Također sam shvatio da se neki ljudi koji se pokaju za svoje grijehe, mogu kroz patnju očistiti ovdje na zemlji. Na taj način mogu izbjeći čistilište i otići ravno u nebo.
Nakon posjeta paklu, moj anđeo čuvar odveo me u Čistilište. I ondje je bilo sedam stupnjeva patnje i neugasiva vatra. Ali tamo je vatra mnoga manje intezivna nego u paklu a nema ni međusobnih sukoba ni svađa. Glavna patnja tih duša je u tome što su odvojene od Boga. Neke od tih duša koje su u Čistilištu počinili su brojne smrtne grijehe; ali su se prije smrti izmirile s Bogom. Iako te duše trpe, one uživaju mir i žive u spoznaju da će jednog dana gledati Boga licem u lice.
Imao sam priliku razgovarati s dušama u Čistilištu. Tražile su me da molim za njih i da ljudima kažem da se mole za njih, tako da što prije odu u Nebo. Kad molimo za te duše one iz zahvalnosti mole zauzvrat za nas, a kad jednom uđu u nebo, njihove će molitve imati još veću snagu zagovora.
Teško mi je opisati ljepotu anđela čuvara. On je blistav i vedar. On je moj stalni pratitelj i pomaže mi u svim mojim službama, posebno u mojoj službi ozdravljanja. Njegovu prisutnost osjećam gdje god da sam išao i zahvalan sam na njegovoj zaštiti u svakodnevnom životu.
Nakon toga me anđeo odveo u nebo gdje smo najprije prošli kroz prostrani bijeli i zasljepljujući tunel. Nikad u životu nisam osjetio takav mir i radost. Zatim se nebo rastvorilo i čuo sam najljepšu glazbu, kakvu nikad prije nisam čuo. Anđeli su pjevali i slavili Boga. Vidio sam sve svece, posebno Blaženu Djevicu Mariju i svetog Josipa, i mnoge posvećene svete biskupe i svećenike koji su blistali poput zvijezda. A kad sam stupio pred Gospodina Isusa, rekao mi je: "Želim da se vratiš u svijet. U svom drugom životu bit ćeš instrument mira i ozdravljenja za moj narod. Otići ćeš u stranu zemlju i govorit ćešstranim jezicima. Sve će ti biti moguće uz moju milost ". Nakon ovih riječi, Blažena Djevica Marija mi je rekla: "Učini sve što ti On kaže. Ja ću ti pomoći u tvojoj službi".
Riječima ne mogu opisati ljepotu neba. Mir i radost koji ondje vladaju milijun puta nadilaze sve što možemo zamisliti. Naš Gospodin je puno ljepši nego što to može ijedna slika izraziti. Lice mu je blistavo i sjajno i mnogo je ljepše od tisuću izlazećih sunca. Sve što vidimo u svijetu samo je sjena Njegove slave. Blažena Djevica Marija bila je pored Isusa; bila je tako lijepa i blistava. Nijedna slika koju vidimo na ovom svijetu ne može se usporediti s njenom stvarnom ljepotom. Nebo je naš pravi dom, svi smo stvoreni za nebo i da zauvijek uživamo u Bogu. Nakon toga sam se u svijet vratio zajedno sa svojim anđelom čuvarom.
Dok mi je tijelo bilo u bolnici, liječnik je obavio sve pretrage te me je konačno proglasio mrtvim. Uzrok smrti bilo je krvarenje. Moja je obitelj obaviještena i budući da su bili daleko, bolničko osoblje je odlučilo staviti moje truplo u mrtvačnicu. Kako bolnica nije imala klima uređaje, bojali su se da bi se tijelo moglo brzo početi raspadati. Dok su premještali moje mrtvo tijelo u mrtvačnicu, duša mi se vratila u tijelo. Osjetio sam strašnu bol zbog brojnih rana i prijeloma kostiju. Počeo sam vikati i tada se bolničko osoblje prestrašilo i razbježalo vičući u strahu. Jedna od sestara prišla je liječniku i rekla mu: "truplo viče". Pregledali su moje tijelo i ustanovili da sam živ. Zatim je dodao: "Svećenik je živ, to je čudo, vratite ga natrag u bolnicu".
U bolnici su mi dali transfuziju te sam odveden na kirurgiju kako bi mi operirali slomljene kosti. Imao sam slomljenu donju čeljust, rebra, zdjeličnu kost, zapešća i desnu nogu. Nakon dva mjeseca otpušten sam iz bolnice, ali moj liječnik ortoped rekao je da više nikada neću moći hodati. Tada sam mu rekao: "Gospodin koji me je vratio u život i poslao me natrag u svijet, On će me izliječiti".
Po povratku kući svi smo se molili za čudo. Mjesec dana poslije kad su svi gipsevi bili skinuti nisam se i dalje mogao pomaknuti. Ali jednog dana dok sam se molio, osjetio sam strašnu bol u predjelu zdjelice. Nakon kratkog vremena bol je potpuno nestala i čuo sam glas kako mi govori: "Ozdravio si. Ustani i hodaj". Osjetio sam mir i iscjeljujuću snagu u svom tijelu. Odmah sam ustao i prohodao. Slavio sam Boga i zahvaljivao mu na čudu.
Otišao sam k svom liječniku s vijestima o mojem ozdravljenju i on je ostao zadivljen viđenim. Rekao je: "Vaš Bog je pravi Bog. Moram slijediti vašeg Boga". Liječnik je bio hinduist i tražio je da ga poučim o vjeri naše Crkve. Nakon proučavanja katoličke vjere, krstio sam ga i postao je katolik.
Slijedeći upute svog anđela čuvara, došao sam u SAD 10. studenog 1986. kao svećenik misionar. Uz biskupovo odobrenje i dozvolu da mogu voditi službu koju mi je Gospodin namijenio s ljudima širom svijeta, umirovljen sam i imam više slobode da budem s vjernicima .
Uz to, nekoliko puta tijekom godine provodim posebnu službu za ozdravljenje obiteljskog stabla, u kojoj se posljedice grijeha predaka blokiraju i osoba prima potpuno iscijeljenje. Sveto Pismo kaže da posljedice obiteljskih grijeha mogu trajati tri do pet generacija (Knjiga Izlaska, 34:7). Dakle, u mnogim slučajevima nam je potrebno generacijsko iscijeljenje. Liječnici i lijekovi ne pomažu u liječenju određenih bolesti uzrokovanih našim obiteljskim stablom.
Za vrijeme službe ozdravljenja, mnogi se odmaraju u duhu pred Presvetim Sakramentom, a neki doživljavaju obnovu duše i i tjelesno ozdravljenje.
Prevela Erika Radovic/Medjugorje-info.com/frmaniyangathealingministry.com
