Govorio nam je o svome životu, svećeničkom pozivu, iskustvu Međugorja. Ovdje je došao sa skupinom mladih kada je imao šesnaest godina. Kaže da je jednostavno iskusio ljepotu ovoga mjesta: „Kao mladić išao sam u crkvu ali nisam baš volio svoju vjeru. Dok sam bio u Međugorju, iskustvo molitve bilo je toliko snažno da me istinski promijenilo.
Nakon povratka, zavolio sam molitvu, provodio vrijeme na klanjanju i moleći krunicu, uglavnom svaki dan”. Četiri godine poslije toga odlazi u sjemenište te postaje svećenik kada se ponovno vraća u Međugorje. „Sve je to predivno iskustvo. Rekao bih zapravo da sam se zaljubio u Gospu, u Isusa. Svi iskuse nešto drugačije, bilo da je to unutarnje iscjeljenje, osjećaj bliskosti i ljubavi, ali također i čuda jer mi svi vidimo neke stvari i osjećamo to.
Ispovijedi u Međugorju veoma su znakovite, ljudi su zacijelo drugačiji kada se vrate doma. Obično ljudi koji se ispovijedaju ovdje često osjete nešto, nerijetko ime se život promijeni u potpunosti i osjeća se snaga ispovijedi, dobrih ispovijedi nekih koji su dvadeset ili trideset godina lutali. Za mene kao svećenika to je vrhunac u Međugorju jer je tako lijepo i korisno”-kazao je otac Charles.
medjugorje.hr
