Svjedočanstva koje uistinu dira dubine ljudskih srdaca, koje nam pokazuje koliko je ljubav Isusova svemoćna naspram mržnje i zla, koliko ta ljubav zapravo oslobađa i ozdravlja. Svećenik Ciril koji je u Zagreb došao iz Slovenije svjedočio je svoju potresnu priču. Rođen u krasnoj katoličkoj obitelji, veseloj i radosnoj s mnogo braće i sestara, živio je lijepo djetinjstvo sve dok njegov otac nije ozlijedio glavu, te kao posljedicu te traume počeo u velikim količinama konzumirati alkohol. ‘Kad nije pio, moj otac je bio predivan čovjek, ali kad je pio, bilo je strašno’, svjedočio je Ciril Ćus. Rekao je kako bi njegov otac stalno tukao kako majku tako i njega i to jako. Čak 14 puta otac mu je razbio glavu, proklinjao ga je odbacivao, vrijeđao. Pokušao ga je ubiti nožem, motornom pilom, lancima. Naposljetku i sam Ciril svjedoči da si je u više navrata pokušao oduzeti život sam, samo da pobjegne od tog zla koje je snašlo njegovu obitelj. Osnovnu školu jedva je završio, srednju također. Bio je depresivan zatvoren prema ljudima, nije imao ništa samopouzdanja, nije imao ljubavi. Rano je počeo raditi da bi si mogao zaraditi za školu. Dobio je posao i uz posao dobio derutnu kuću u kojoj je boravio dok je radio . ‘U to vrijeme prijatelji su mi bili miševi i štakori’, rekao je. No, jednog dana otišao je knjižnicu posuditi Bibliju. ‘Da me sada pitate zašto sam to učinio, ne bih vam znao reći’, svjedočio je te kazao kako je počeo čitati Bibliju svaki dan. Gospodin je počeo otvarati njegovo srce iako toga još nije bio svjestan.
U to vrijeme majka mu je svjedočila da je bila u Međugorju. I on je poželio ići. Kako kaže, tamo nije vidio Gospu ali je učinio ispovijed i dobio veliki mir, koji je nažalost trajao samo nekoliko dana. Kako kaže tad je u autobusu jedan čovjek molio krunicu ali to ga je nesnosno živcirao. No taj čovjek dolazi po njega i vodi ga na jednu molitvenu zajednicu u kojoj se slavio Gospodin širom otvorenih ruku. ‘Kad sam prvi put vidio te ljude mislio sam da su ludi’ rekao je. No, iako mu se nije sviđalo nastavio je odlaziti na zajednicu, sjedio je u kutu prostorije i slušao. Malo po malo, počela je molitva ulaziti u njegov život. Počeo je i sam moliti krunicu, svaki dan.
Tada je shvatio da mora oprostiti ocu, ali nije znao kako. Morao mu je to reći. Nakon nekog vremena ohrabrio se reći ocu da mu oprašta, no reakcija oca nije bila dobra, bilo je još gore. No, Ciril ne odustaje i kreće moliti svije krunice na dan, mjesecima. Tada je dobio u srcu da mora reći ocu da mu oprašta i da ga voli. I to je učinio, no tad je njegov otac izvadio nož i želio ga ubiti. On je bježao od njega došao pred raspelo raširio ruke i rekao Isusu: Isuse hvala ti za mog oca, za mog predivnog oca za sva prokletstva, za sve nasilje, za sve što sam doživio. Kako svjedoči, od tog trenutka, od trenutka kada je Bogu zahvalio za svog oca njegovo srce se promijenilo. Više ga ni jedna ružna riječ od oca nije dodirnula. ‘Kao da se sve odbijalo od mene’. Ciril tada počinje moliti tri krunice dnevno, također mjesecima i tada je dobio poticaj u srcu da ne samo da mu mora reći da mu oprašta i da ga voli nego ga mora i zagrliti. Iako nije znao kako će to učiniti, učinio je. Njegov otac se vraćao iz šume, Ciril je otišao prema njemu. Primio je oca za glavu, i stavio je na svoje srce, i rekao mu:oprosti ti meni Oče za sve nepoštivanje prema tebi za sve ružne riječi, volim te i opraštam ti. ‘Oboje smo plakali, i moj otac je tada mene zagrlio prvi puta’. Njegov otac koji je do tada bio četiri puta na liječenju od alkoholizma, bezuspješno, i koji je bolovao od ciroze jetre te su mu liječnici prognozirali smrt za nekoliko mjeseci, tada je bio čudesno oslobođen od alkoholizma. Prestao je piti a na čuđenje liječnika, on je ozdravio. ‘Vratio se mir u moju obitelj’, rekao je Ciril Ćuš koji nakon toga odlazi u svećenstvo.
Danas, gdje god ide, svjedoči ovu priču. Ovo čudesno svjedočanstvo oprosta koje slama sve pred sobom, zahvale Bogu koja oslobađa naša srca i Isusove ljubavi koja je nadmoćna nad svakim, ali baš svakim zlom koliko god da nam bezizlazno izgledalo. Ljudi to prepoznaju, tu snagu autentičnog svjedočanstva, i ljubavi Kristove prema ovom Božjem sinu pa dupkom napune svaku crkvu u kojoj ovaj svećenik gostuje. No, njima, i svima prisutnima s oltara Ćuš je večeras poručio: Znate li što je prava duhovnost? To nije trčanje za svećenikom Cirilo Ćušem. To je trčanje za Isusom. Njemu trči. On je taj’.
Slava i hvala Gospodinu!
