Nije miješao u pića ništa kao neki gostioničari. Zato su mnogi ljudi rado dolazili k njemu. Gostioničar Branimir imao je jednu čudnu naviku, odnosno osobinu. U svojoj je radnji, ako je ikako bilo moguće, držao lijevu ruku u džepu.
A to je opazila njegova mala kći, pa ga je jednom znatiželjno upitala. - Tata, zašto ti držis uvijek ruku u džepu?
- Mi se kćerko bavimo škakljivim poslom, odgovorio je otac. Držimo gostionicu.
Bojim se dakle da se ljudi ne opiju, pa da ne bude kletve, psovke i drugih grijeha. A najviše me je strah da moja djeca ne vide i ne čuju kakvog zla. Zato se uvijek molim Blaženoj Djevici Mariji, da vas Ona čuva.
Tada stari gostioničar izvadi iz džepa krunicu, koja mu je bila omotana oko ruke. Bog je uslišao molitve pobožnog gostioničara. Jedan mu je sin postao svećenik, a jedna kći časna sestra.
Danas je cijeli svijet nalik na gostionicu, ne zna se ni tko pije ni tko plaća. Kud god čovjek pogleda vidi često grijeh, sablazan i pokvarenost. Velika je mudrost odgojiti djecu u duhu vjere. Zaista je vrlo teško u današnjem vrtologu, u tim vrtoglavim prilikama, odgojiti dijete kako treba, a još teže i mnogo teže je odgojiti dobroga i pobožnoga svećenika. Potrebno je ustrajno moliti srcem i živjeti po Božjim zapovijedima.
