Završetak biskupijske faze, prema Salezijanskoj novinskoj agenciji, bio je u nedjelju 5. svibnja u crkvi sv. Petra, gdje je svečanu euharistiju predslavio Salvatore Rumeo, biskup Nota. U svojoj propovijedi biskup je istaknuo kako je “molitva za Nina bila sve: Usprkos svojoj patnji, poput svjetla koje svijetli i gori, uspio je zaraziti druge značenjem istinske molitve”.
Obraćajući se sluzi Božjem u molitvi, Rumeo je rekao: „Zahvalni smo ti za tvoj evanđeoski nauk, jer u tvom životu vidimo kretanje milosti Božje koja nam nastavlja govoriti o svetosti.”
Dijecezanska faza završila je pečaćenjem osam paketa sa svim prikupljenim podacima i svjedočanstvima o životu i radu Baglierija. Nazočni su bili i deveti don Boscov nasljednik o. Pascual Chávez i salezijanski postulator o. Pierluigi Cameroni. Sva dokumentacija sada ide na analizu Dikasteriju za kauze svetaca u Vatikanu.
Tko je bio Nino Baglieri?
Prema riječima salezijanaca, Baglieri je rođen u Modici 1951. U mladosti je radio kao zidar sve dok 6. svibnja 1968., na blagdan svetog Dominika Savia, u dobi od 17 godina nije pao sa skele i potpuno ostao paraliziran. Zatim je proveo mnoge mračne godine pune gorčine, jedino je mogao pomaknuti glavu.
Salezijanski bilten Don Bosco u Srednjoj Americi navodi da je njegovoj majci predloženo da sina eutanazira “jednostavnom injekcijom” kako bi okončala njegovu patnju, ali je ona odgovorila: “Dok sam živa, brinut ću se za njega. ”
Foto: Facebook
Na Veliki petak 1978. neki članovi grupe pod nazivom Obnova u Duhu došli su u njegovu kuću moliti za njega. Dok je osjećao toplinu kako mu preplavljuje tijelo, ”nova sila je ušla u mene i nešto staro je izašlo. Prihvatio sam svoj križ i rekao da Gospodinu”, rekao je znajući da neće doći do fizičkog ozdravljenja, nego do duhovnog. Baglieri je tada započeo proces obraćenja, prihvativši svoj križ i čitajući Bibliju. Naučio je pisati ustima i počeo pisati svoje memoare, kao i pisma koja je slao ljudima u raznim dijelovima svijeta.
“Zahvaljujući štapu bira telefonske brojeve i dolazi u izravan kontakt s mnogim bolesnicima, a njegova mirna i uvjerljiva riječ ih tješi”, ispričali su tada salezijanci.
Nino se pridružio Salezijancima suradnicima, ali je potom odlučio biti dio volontera s don Boscom, posvećenih laika koji se zavjetuju na poslušnost, siromaštvo i čistoću, živeći svoje salezijansko poslanje u svojim domovima, na poslu i u svakodnevnici ovoga svijeta. Baglieri se odlikovao time što je svojim životnim svjedočanstvom naviještao radost i nadu u Gospodina. Nakon duge patnje, koju je nosio s osmijehom, preminuo je 2. ožujka 2007. godine.
Prema njegovoj želji, sahranjen je u tenisicama jer, kako je rekao: “Na svom posljednjem putu Bogu, moći ću dotrčati do njega”.
