Foto: Ugo Festa i slika Milosrdnog Isusa
1990. godine ta ikona nalazila se u svetištu Božanskog milosrđa u Trentu gdje je i došlo do čudesnog ozdravljenja Uga Feste. Ugo Festa rođen je 1951. i, kao mladić, obolio je od multiple skleroze. Toj bolesti dodalo se još strašnih križeva: kada je imao negdje oko trideset godina obolio je od mišićne distrofije i epilepsije, zatim je uslijedila velika deformacija kralježnice i svakodnevne konvulzijske krize.
Bio je prikovan za kolica.
Njegova situacija bila je toliko beznadna da su mu čak i liječnici priznali da ne mogu ništa učiniti. Od tada, zbog njegove strašne sudbine, uslijedila je pobuna protiv Boga.
No Ugo je predosjetio da mu ne preostaje ništa drugo nego moliti, zazivati Boga. Stoga 28. travnja 1990. odlazi na hodočašće u Rim: ondje ga upoznaju s Majkom Terezom koja je tih dana boravila u Rimu. Ona ga tješi, miluje. Predlažu mu da se ode pomoliti u svetište Božanskog milosrđa, u Trento, no on odbija. Jedna mu časna sestra iz grupe, međutim, ostavlja pet kopija slike Božanskog milosrđa te jednu medaljicu s istom ikonom.
Pa tako, narednog dana, 29. travnja, Ugo dolazi na audijenciju kod Svetog Oca, u dvoranu Nervi, s medaljicom oko vrata i sa slikom među rukama kako bi je Papa blagoslovio, no čini to s pomalo nelagode jer nikada nije bio neki svetac.
Na stepenicama Sv. Petra papa Ivan Pavao II. prolazi upravo pored njega. Papa ga je pogledao, zaustavio se, blagoslovio tu sliku i upitao tog čudnog čovjeka koji pati: „Kako ste?“. Ugo je tog trena izbacio iz sebe sav očaj, rekao je da se osjeća potpuno neutješnim te da je u dubokoj krizi. U tom njegovom plaču bio je sadržan sav njegov život pun boli i njegova pobuna.
Papa ga je saslušao, nježno mu se nasmijao, a potom mu rekao: „Ma, kako možeš biti u krizi, ako među rukama držiš Milosrdnog Isusa. Predaj cijelog sebe Njemu i moli se mojoj sestri Faustini da se zauzme za tebe“.
Foto: Ugo Festa prima blagoslov pape Ivana Pavla II
Uga pogađaju Papine riječi
Nešto se u njemu promijenilo. Odluči stoga zaista otići do svetišta Božanskog milosrđa, u Trento. Pred tom slikom Isusa Krista, u prirodnoj veličini, moli se tri dana. Četvrtog dana dogodilo se nešto neobjašnjivo i neočekivano. Ugo je najednom primijetio da je slika oživjela te da mu Isus uistinu pruža ruke; osjećao je da mu cijelo tijelo biva preplavljeno velikom toplinom. Našao se na nogama ruku pruženih prema Gospodinu i snažno ga zazivao. Vidio je Isusa kako mu prilazi, u bijeloj halji koja se vijorila, kao na povjetarcu.
Ugo je u djeliću sekunde pomislio: „O Moj Bože?, to je Galilejac i dolazi baš k meni!“ Ne vjeruje svojim očima, sumnjičav je, misli da je poludio, da sanja. Tog trena začuje Isusa kako izgovara ove jasne riječi: „Ustaj i hodaj!“. I tako počinje hodati.
Najednom sve strašne bolesti koje su ga mučile nestale su, izliječene su.
Najednom je fizički zdrav kao što nikad nije bio u životu. U trenu je postao drugi čovjek. Kako bi se uvjerio jurne van. Zbunjen je, no sretan. Narednog 19. kolovoza Ugo Festa vraća se u San Pietro, na audijenciju kod pape. Opet ga odvode njemu. Nema više bolnih suza, samo suza radosnica. Ispričao je papi Ivanu Pavlu II. o velikoj milosti koju je doživio i zahvalio mu se što mu je savjetovao, prošlog 29. travnja, da se obrati Božanskom milosrđu.
Foto: Ugo Festa predaje liječničke potvrde o ozdravljenju i svoje svjedočanstvo papi Ivanu Pavlu II
Od tog trena za njega počinje novi život. Odlazi kao medicinski brat volontirati kako bi pomogao Majci Terezi u njezinim misijama po Indiji i Africi te posvećuje svoj život brizi o najpotrebitijima, posebice imigrantima, sve do smrti 22. svibnja 2005. Čudo koje je doživio Ugo Festa među spisima je koji su doveli do beatifikacije Sv. Faustine i potvrđuje čudesnu vezu pape Wojtyle i poljske časne.
U međuvremenu, na zahtjev nadbiskupa Franića, ikona je poslana u Međugorje kao odredištem.
Ondje, prvo, biva smještena u Kapelicu klanjanja, a potom smještena u Šurmance gdje se nalazi i danas. U toj crkvi, osim ikone Milosrdnog Isusa, čuva se i relikvija Sv. Faustine.
Foto: Oltar crkve u Šurmancima sa slikom Milosrdnog Isusa
Izgradnju ove crkve molitvama i materijalno je pomogla jedna molitvena skupina iz Trenta (Italija) koja je međugorskoj župi poklonila i monumentalnu sliku Milosrdnog Isusa bremenitu značenjem: čudo iscjeljenja Uga Feste koje se dogodilo posredstvom te slike bilo je jedan od dokaza pri beatifikaciji sestre Faustine Kowalske i priznanju pobožnosti prema Milosrdnom Isusu, te proglašenju blagdana Milosrđa u prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ova se slika nalazi iznad oltara u crkvici u Šurmancima koja je upravo zbog toga posvećena Milosrdnom Isusu.
Otkad je izgrađena crkvica Milosrdnog Isusa u Šurmancima, tamo hodočaste brojni vjernici. Odlaze organizirano u skupinama da bi pred ikonom Milosrdnog Isusa molili krunicu u čast Božanskog Milosrđa i preporučili se Milosrdnom Isusu.
Izvor teksta i fotografija: divinemercy.org/adim.it /antoniosocci.com/medjugorje.hr/medjugorje-info.com