Nekoliko tjedana nakon detranzicije odnosno ponovnog vraćanja prvotnom ”rodnom” identitetu koji odgovara njezinom biološkom spolu, napisala je pismo liječnici koja ju je postupno ”nagovorila” te na koncu podvrgla ”promjeni spola”. Liječnica nikada na pismo nije odgovorila, prenosi narod.hr.
Spoznala da njezin problem nikad nije bio ”transrodnost”
”Poštovana liječnice,
Htjela sam vam pisati i obavijestiti vas o mojoj nedavnoj odluci da se podvrgnem detranziciji i o stvarima za koje bih htjela da su bile drugačije u vezi s medicinskim tretmanom koji sam primala od vas.
Ovih tjedana sam razmišljala i mogu s punim povjerenjem reći da nikada nisam bila ”transrodna”. Naprotiv, samu sebe sam navela da povjerujem da sam ”transrodna” i moja se zabluda potvrdila. Tražila sam rješenje i izlaz za duboku emocionalnu bol i fizičku nelagodu zbog problema koje je trebalo liječiti umjesto provođenja eksperimentalne “terapije” sintetskim hormonima i nepovratnih kirurških modifikacija mog tijela. U djetinjstvu nisam pokazivala znakove rodne disforije. Naglo je nastupila u ranoj odrasloj dobi kao rezultat problema i ekstremne narušenosti mentalnog zdravlja.
Kad sam prvi put došla k vama, imala sam problema u svim područjima svog života. Moja prijateljstva, romantične i seksualne veze, školski neuspjeh i iskustvo ranog odrastanja bili su mi izazovi s kojima sam se teško nosila, osjećala sam se kao da gubim tlo pod nogama. Prvobitno sam se susrela s drugim liječnikom koji mi je, nakon dva susreta, ponudio da “isprobam testosteron i vidim kako se osjećam.” Tome sam se usprotivila te tražila drugo mišljenje, tražila sam vas, znajući da je ta ideja oko ”promjene spola” kao rješenja, preuranjena.
My name is Morgan Keller. After five years of identifying as transgender, I detransitioned in March of this year. This is my (first ever) testimony. I am in support of Ohio’s #HB68, which protects children from life-altering medicalization under the guise of gender affirmation. pic.twitter.com/0GyIhPpxMh
— Morgan 🦎🤍 (@in_detransit) November 28, 2023
Liječnica ju je postupno uvjeravala da je rješenje njezinih mentalnih problema ”promjena spola”
Sjećam se da ste mi nakon prva dva sastanka pristupili tako što ste mi najprije objasnili da sam do tada samo eksperimentirala sa svojim ”rodnim identitetom” te da treba proći još malo vremena kako bih se odlučila na tranziciju medicinskim putem. Slažem se s tim početnim pristupom. No kako sam se stalno k vama vraćala, tako sam pomalo počela prihvaćati ”rodnu tranziciju” kao nešto normalno i poželjno.
Osim tema o rodu, spolu i romantičnim vezama, ne sjećam se bilo kakve rasprave o drugim područjima mog života i kako su ona mogla utjecati na moje mentalno zdravlje. Da smo razgovarali o drugim problemima koji su me mučili, a koji su se istovremeno događali, vjerujem da bih odbila medicinske tretmane ”promjene spola”.
Narušeno mentalno zdravlje, obiteljski problemi…
Imala sam obiteljsku povijest depresije i problema sa štitnjačom. Nedostajalo mi je vitamina D, nisam vježbala, nisam se normalno družila, niti sam pazila na prehranu. Živjela sam u kroničnom stresu i to već duže vrijeme. Redovito sam pila alkohol. Bila sam opsjednuta online tranzicijskim sadržajem na YouTubeu i društvenim mrežama, a također više ljudi iz moje grupe vršnjaka tražilo je potpuno istu skrb kod vas.
Moje mentalno zdravlje, hormoni i razine vitamina raspravljani su u kontekstu tranzicije. Ostali problemi se uopće nisu spominjali. U mentalnom stanju u kakvom sam bila nisam bila u poziciji da branim sebe, išla sam s punim povjerenjem prema vama. No vaša je odgovornost kao medicinskog stručnjaka bila dublje istraživati kako biste mi mogli postaviti ispravnu dijagnozu.
Povezala sam moju potrebu za tranzicijom s mojom depresijom, anksioznosti, povijesti hiper-fiksacije, nezdravim odnosom prema hrani odnosno poremećaju prehrane iz rane adolescencije, te sklonosti bijegu od stvarnosti.
S takvim mentalnim zdravljem, smatra da se njezine odluke o ‘promjeni spola’ nisu mogle uzeti za ozbiljno
Nije mi trebao sintetski testosteron niti operacija ”promjene spola”. Trebao mi je liječnik koji bi ono što govorim stavio u širi kontekst na temelju drugih problema u mom životu. S takvim mentalnim stanjem nisam mogla istinski braniti sebe, i stoga nisam mogla dati svoj valjani pristanak za te tretmane. Ne vjerujem da bilo koji psihički nestabilan dvadesetogodišnjak, čiji je mozak još uvijek u razvoju, može doista razumjeti težinu posljedica ”promjene spola”. Smatram da je ovo što mi se dogodilo kolosalni promašaj u vašoj praksi.
Godinama sam mislila da mi tranzicija spašava život. Vrijeme mi je pokazalo da je cijelo ovo iskustvo bio posljednji pokušaj mog mozga da se zaštitim od svoje boli tako što sam postala netko drugi. Bilo je to samoubojstvo bez zaustavljanja daha.
Da sam mogla zaustaviti vrijeme i doći na naš prvi sastanak s perspektivom koju sada imam, rekla bih vam ovo: ”Borim se sa svojim samoizražavanjem. Nekad mi je bilo ugodno predstavljati se kao žena, ali sada nisam sigurna u to. Otrovne ideje iz lezbijske zajednice otežale su mi istraživanje vlastitog samoizražavanja.
Moje tijelo mi šalje signale da postoji problem s mojim mentalnim zdravljem, a ja ih tumačim kao problem spola. Ne volim svoje grudi zbog prenaglašenosti da su one razlog moje nelagode. Stoga njihovo uklanjanje kirurškim putem nije rješenje.
Obiteljski problemi, nedostatak ljubavi i loša komunikacija
Moja obitelj je također reagirala jer znaju da nikada prije nisam izrazila zabrinutost zbog roda sve do ovog trenutka u životu. Njihove kritike odbijam zbog moje povijesti s njima te učestale loše komunikacije, ne zato što sam ja u pravu, a oni u krivu. Mozak mi je u dubokoj depresiji, štitnjača mi je u disbalansu, a sveukupno zdravlje mi je vrlo loše.
Trebam pomoć s obzirom na trenutno fizičko i mentalno stanje, a ne neprirodnu dozu sintetskih hormona suprotnog spola. Moram naučiti kako nadići društvene strukture i ideje o tome kako bih se trebala osjećati kao žena i ukoliko se tako ne osjećam da se trebam podvrgnuti tranziciji.
Voljela bih da ste mi pristupili drugačije i da ste dublje razmotrili moje probleme. Voljela bih da ste prestali s medicinskim tretmanima dok dublje ne spoznam svoj ”rodni identitet” (možda kroz pisanje, umjetnost, dijagrame ili čitanje). Voljela bih da ste me zamolili da detaljno opišem druga područja svog života – poput prehrane, tjelovježbe, spavanja, upotrebe droga i alkohola, prijateljstva, škole, obiteljske komunikacije i načina samoizražavanja.
>(Trans)rodna ideologija: Zbog indoktrinacije čak 150.000 mladih u SAD-u misli da su rođeni u krivom tijelu
Potreba zalječenja obiteljskih odnosa kao korijena problema
Voljela bih da smo razgovarali o drugim opcijama, poput smanjenja grudi, a ne odstranjenja grudi recimo. Željela sam da potaknete pravu komunikaciju između mene i mojih roditelja i da mi pomognete da shvatim zašto je njihov prigovor vrijedan razmatranja. Voljela bih da ste mi pomogli da prihvatim svoju ženstvenost i svoje žensko tijelo i da ste mi pomogli da shvatim da na njemu ne treba ništa mijenjati.
Bili ste svjedok moje patnje i zbog toga sam se prvi put u životu osjećala da me netko vidi, primjećuje (da vidi moju patnju). Ali gledali smo samo vrh sante leda. Pišem vam sve ovo u nadi da moja priča može utjecati na vaš budući pristup prema pacijentima koji dolaze u vašu ordinaciju.”
