Na umu mi je bila samo smrt i samoubojstvo … Kad bih bio u društvu, stavio bih na lice lažan smiješak, ali kada bih ostao sam, počela bi u meni prava drama… Napokon sam na poticaj prijatelja počeo moliti. Joj što mi je to bilo teško i dosadno. Ali … polako sam se počeo sve češće povlačiti u svoju sobu i moliti, čitati Novi zavjet, slušati nagovore i svjedočanstva…”
Pet sam se godina mučio s depresijom, drogom, bludom, a onda me je prijatelj nagovorio da počnemo moliti…
Mir Krista Isusa, svemogućeg Bogočovjeka! Želio bih iznijeti svoje svjedočanstvo, svoj talent, potaknut i nadahnut Duhom Svetim i knjigom Kako povjerovati. Neka cijeli svijet zna: Isus, koji je hodao ovom zemljom prije 2 000 godina, nije mrtav, već je itekako živ i prisutan!
Zovem se Denis. Dolazim iz Slatine. Imam 26 godina i ovo je moja priča. Nadam se da će nekome otvoriti oči, potaknuti ga na promjenu života i ojačati mu vjeru.
Živim u obitelji u kojoj se vjera uopće nije prakticirala. Svete sam sakramente primio kao i većina, iz čiste tradicije i običaja. Poslije krizme sam još jedno vrijeme pohodio svetu misu, ali duh ovoga svijeta me je mamio i s vremenom me je uhvatio neukog i slabog. Htio sam biti slobodan od strogih Božjih zapovijedi pa sam se prepustio nemoralu i porocima. To mi se je činilo mnogo uzbudljivijim.
BLUD, TRAVA, NAPASTI NA SAMOUBOJSTVO…
Upisao sam srednju školu koju sam htio, i u početku je bilo sve u redu. U to su mi se vrijeme u glavi počela pojavljivati pitanja: kako sam nastao, kako su nastali sunce, mjesec, nebo i zemlja…? U meni se je rodila velika znatiželja, no nisam nailazio na odgovore koji bi me zadovoljili.
Na početku trećeg razreda sve je pošlo naopako; upao sam u krizu, depresiju, tamu. Na umu mi je bila samo smrt i samoubojstvo. Nekoliko puta sam to pokušao učiniti, ali nisam uspio, hvala Isusu! U školi sam naglo popustio i da bih ju lakše podnosio, koristio sam antidepresive i alkohol. Kako je vrijeme prolazilo, ja sam samo tonuo; nije bilo ni traga svjetlu. Sve sam više upadao u zamku.
Da bih ublažio nutarnje boli, počeo sam konzumirati marihuanu. Smatrao sam da je to moj dugoočekivani spas. Čak sam za nju u neznanju zahvaljivao Bogu. Mislio sam: „Imam dobro društvo, puno smijeha, veselja, zabave, slobode… Ma, raj! Predivno! Ovo je život!” No, tko čini grijeh, rob je grijeha, kaže Pismo. I doista, uz marihuanu, upao sam u bludnost svake vrste: masturbacija, pornografija, predbračni spolni odnosi.
U to sam vrijeme imao djevojku, i samo sam ju iskorištavao; bila je moja lutka za igru, da zadovoljim svoje potrebe. Bio sam grozna osoba, bijesna, ogorčena, srdita. Trenirao sam i bodybuilding, koji me je dodatno psihički opteretio. To je vrlo zahtjevan sport; jedno sam vrijeme doslovno bio zarobljen njime, kao robot. Trošio sam na njega mnogo vremena i novaca. Jeo sam previše, i to me je na kraju dovelo do neumjerenosti u jelu i piću.
Imao sam i problema s psovanjem i poštapalicama. Djevojka me je znala moliti da ne psujem a ja bih tada psovao još više, i to s guštom. Bio sam izgubio svaku nadu. Kad bih bio u društvu, stavio bih na lice lažan smiješak, zadovoljstvo, ali kada bih ostao sam, počela bi u meni prava drama. To je trajalo oko pet godina.
PRIJATELJ ME JE NAGOVORIO DA POČNEMO MOLITI…
Napokon sam na poticaj prijatelja počeo moliti. Joj što mi je to bilo teško i dosadno. Ali htio sam udovoljiti prijatelju pa sam ustrajao. I tako je s vremenom u meni počela rasti čežnja za molitvom i za razgovorom o Bogu, vjeri, Crkvi. Počeo sam uživati u tome i sad sam jedva čekao da se ponovno sastanemo. Polako sam se počeo sve češće povlačiti u svoju sobu i moliti, čitati Novi zavjet, koji mi je bio nerazumljiv i dosadan, slušati nagovore i svjedočanstva… Moje se je srce hranilo i raslo u odnosu s Bogom, postalo je sve življe i stvarnije, počeo sam raditi radikalne rezove i donositi promjene u svom životu. Ostavio sam sve i krenuo u novi život. Prijatelji su me napustili jer me nisu razumjeli. Svi su oko mene mislili da sam luđak. Tada je uslijedilo teško razdoblje pustinje i duhovne suhoće.
Ukratko, dobio sam poticaj otići na ispovijed, a poslije toga sam krenuo na nedjeljnu svetu misu. U početku su mi mise bile monotone i dosadne, ali kako je vrijeme prolazilo, upijao sam sve više… Bog je polako i tiho ulazio u moj život. Budući da sam srijedom bio slobodan od obveza, počeo sam odlaziti na misu i srijedom. Bog je sve više djelovao u mom životu, i postajao sam sve gladniji istine, ljubavi, mira i slobode. Danas svakodnevno ministriram na svetoj misi, ispovijedam se dvaput mjesečno i svakodnevno primam euharistiju.
DANAS SAM SRETNA I RADOSNA OSOBA!
Danas sam sretna i radosna osoba! Prestao sam pušiti i piti, ostavio sam svaku bludnost, svaku psovku, ne radim više ništa od onoga što sam radio. To mi jednostavno ne dâ savjest i svijest o Božjoj prisutnosti, o tome da me on promatra svakoga trena. To me čuva od upadanja u grijeh. Svakoga dana zahvaljujem, klanjam se i slavim svemogućem i trojedinom Bogu na iskazanom milosrđu koje ‘grabim’ neprestano. Volio bih da me upotrijebi tako da svjedočim za njega, da ga proslavljam.
Trenutno razmišljam je li za mene svećeništvo ili bračni život, dvojim i još nisam siguran. Molim za mudrost da donesem pravu odluku u pravo vrijeme.
Hvala i slava Kristu Kralju! Isus je divan, Isus je najljepše ime, Isus je moje sve. Htio bih da ga svi upoznaju onakvim kakav uistinu jest: čista, savršena, beskonačna i beskrajna ljubav i milosrđe, pored dobrote, mira, radosti, slobode i istine.
Pozdravljam vas ljubavlju i bratoljubljem.
Autor: Denis Šarko/book.hr
Denisu možete pisati na adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
