Dugo očekivani dolazak bebe za obitelj predstavlja veliku radost. Tako je bilo i s Lucasom. Njegova majka Silvia i njen suprug bili su jako sretni zbog rođenja njihovog trećeg djeteta. Ali nažalost, beba se odmah po rođenju zarazila smrtonosnim virusom.
Liječnici su zbog njegovog zdravstvenog stanja koje je bilo ozbiljno narušeno, morali obaviti tri hitne operacije, ali Lucasu nije bilo bolje te su roditelje pripremili na najgore. Njihovo dijete neće preživjeti.
Silvia, vrlo tužna i očajna zbog ove vijesti, odlučila je zamoliti Padra Pia za čudo, sveca kojeg je veoma štovala i u čiju je čast osnovala molitvenu skupinu. Molila se i Djevici Mariji, uvjerena da će zbog toga što je i ona majka, čuti njen vapaj i uslišati njezinu žarku molitvu.
Lucas je zbog ozbiljnosti svog stanja bio pod stalnim nadzorom liječnika i posjete su mu bile ograničene. Roditelji su ga mogli vidjeti svega nekoliko minuta tijekom dana kroz prozor. Ova situacija dodatno je zadavala bol Silviji i njenom suprugu.
Jednog dana otac je otišao vidjeti svog mališana, a suze su mu potekle kad je ugledao Lucasa u bolničkom krevetu spokojnog i nježnog lica. Izgledalo mu je kao da nikada nije bio bolestan. Bio je sladak poput svakog novorođenčeta.
S velikom tugom šalje poljubac kroz staklo i odlazi do izlaznih vrata. Dok je hodao, opazi na podu sličicu Blažene Djevice Marije - Pomoćnice kršćana, što mu se učini neobičnim jer su ovaj bolnički odjel držali uvijek besprijekorno čištim.
Zamolio je medicinsku sestru da sličicu Djevice Marije stave u dječji krevetić gdje je bio Lucas. Želja njegovog oca se ispunila te je cijele vrijeme razmišljao o maloj sličici koju je pronašao a za koju je naposljetku zaljučio da ne može nikome pripadati jer nikoga nije bilo na tom odjelu.
Kad je napustio bolnicu, otac je osjetio neobičan spokoj. Rekao je svojoj supruzi što se dogodilo i iste večeri sanja Padra Pia koji ga je, bez obraćanja, samo pogledao i nasmiješio mu se.
Sutradan su roditelji nazvali liječnike, koji su im priopćili da se Lucasovo stanje neobjašnjivo poboljšalo te je za nekoliko dana već bio kod kuće sa svojom ostalom braćom.
Sljedeće godine cijela je obitelj otišli u San Giovanni Rotondo, mjesto gdje je u samostanu svoj život proživio ovaj veliki svetac kako bi zahvalili za čudo ozdravljenja u Lucasovom životu.
Kad su stigli u crkvu, koja je inače uvijek dupkom puna, neki nepoznati dobrovoljci pustili su ih da prođu pored svih ljudi koji su čekali u redu, kako bi odmah došli do svečevog groba.
U tom trenutku prilazi im stariji fratar kapucin, blagoslivlja majku i uzima Lucasa u naručje govoreći: "Konačno da ste mi donijeli vaše čudesno dijete. Mislio sam da ga nikad neću vidjeti ...jedva sam ga čekao poljubiti i dati mu svoj poseban blagoslov. Natjerali su me da tako dugo čekam, već sam se zabrinuo. Svejedno, kćeri, uvijek se molite i učite dijete na najbolji mogući način. Ima veliku misiju u svijetu. "
Prije nego što su se oprostili, fratar majci daje medaljicu koju stavlja na Lucasa, moleći je da je nikada ne skida, jer će ga uvijek štititi tijekom života.
Ne dajući Silviji vremena da se divi onome što se dogodilo, da mu postavi bilo kakva pitanja, fratar pozdravlja roditelje i odlazi.
Stigavši kući, dijete je ugledalo medaljicu Padra Pia zazivajući "djed, djed." Njegova majka nježno objašnjava da je čovjek na slici Padre Pio, a ne njegov djed, na što ju je dječak ispravio: "Ne, to je djed, djed Pio."
Padre Pio je netko vrlo poseban koji ostavlja tragove ljubavi gdje god da krene ...
medjugorje-info.com|Aleteia|Foto:ilustracija