Ona je ponizno i ustrajno molila i nadala se čak i onda kad nije imalo smisla nadati se. Kao nevjernik napustio sam rodni dom, kako bi završio školovanje. Ispite sam redovito i dobro polagao, pa su mi proricali sjajnu budućnost. Postao sam liječnik. U bolnici sam upoznao mnoge bolesnike i njihovu bijedu i muke. Iskusio sam i to kako su se neki potpuno predali Bogu i bili vrlo strpljivi. Otkuda im ta snaga…? Ja sam sve činio da na Boga ne mislim. Mislio sam: imam sve, Bog mi nije potreban.
Jednoga dana doniješe u bolnicu jednoga zidara. Nesretnim slučajem pao je sa skele. Njegovo stanje bilo je beznadno.
Učinili smo sve da mu ublažimo boli. Čovjek je znao da će brzo umrijeti jer je čitavo vrijeme bio pri svijesti. Pitao sam ga ima li nekoga rođaka ili poznanika kojeg bi još jednom želio vidjeti. Rekao je da nema. Zaželio je vidjeti gospođu kod koje stanuje. Duguje joj nešto novaca i htio bi prije nego što umre platiti svoj dug. Ispunili smo njegovu želju.
Čovjek je nakon toga udesa živio još tjedan dana. Često sam ga promatrao i dobio sam dojam da on posjeduje istinski mir. S njegova napaćena lica zrači tiha sreća, unatoč teških bolova koji su ga s vremena na vrijeme napadali. Čovjek je umro i bio sam nazočan kad su ga odnijeli.”
“Što ćemo s time, gospodine doktore”, upita me jedna sestra držeći u ruci neku knjigu. “Što je to?” – upitah. “To je Biblija ovoga siromaha!” – odgovori ona.
“Gospođa kod koje je stanovao i koja ga je dva-tri puta posjetila donijela ju je. On je to tražio. Sve do svoje smrti čitao je iz nje!”
“Uzeo sam Bibliju i nisam mogao vjerovati svojim očima. Ta Biblija je nekada pripadala meni. Kad sam napustio rodnu kuću, ponio sam je sa sobom, ali sam je prodao. Moje ime, koje je moja majka upisala još se nalazilo u njoj. Skoro sam ostao bez daha… Je li to moguće…?! Hladno-krvno sam rekao sestri: ‘Sestro, taj čovjek i tako nema nikoga, uzimam je sebi!’
Taj događaj je bio prekretnica u mome životu. Donio sam Bibliju kući i počeo čitati. Čitao sam ona mjesta koja su bila podcrtana… Malo pomalo moja se savjest budila i nisam imao mira dokle god nisam vjerom prihvatio poruku Evanđelja: poruku da je Isus Krist došao na ovaj svijet da umre za grijehe nas grješnika da bi nas izbavio od vječnoga prokletstva. I ta Biblija koju sam na tako čudnovat način opet našao, milija mi je od svih knjiga u mojoj biblioteci. Nakon velike ispovijedi, moj se život potpuno promijenio. Božja riječ je moćna i čudesna!”
