Glazbenicu Carlu Belovari mnogi su zavoljeli nakon što se natjecala u showu 'Hrvatska traži zvijezdu'. Godine 2010. nastupila je i na Dori s pjesmom 'Sad osjećam to'. Ova pjevačica i profesorica njemačkog jezika povukla se iz javnosti te je više ne viđamo često, a njen posljednji album izašao je 2017. godine. Carla se povukla i s društvenih mreža te su joj profili zaključani, a jedan od posljednjih intervjua dala je upravo 2017. godine za bitno.net. Tamo je progovorila o važnosti vjere u svom životu, prenosi vecernji.
Svjedočila je kako je njena vjera uistinu zaživjela tek nakon vrlo teškog životnog perioda. - Bila sam u jednom periodu života teško bolesna i apsolutno mi ništa nije pomagalo. U tim trenucima, na rubu snaga rekla sam Bogu – dobro, ako želiš da umrem, neka tako bude. Ali ako odlučiš da živim, bit ću tvoje hodajuće svjedočanstvo. I Bog me čudesno ozdravio, ni doktori nisu razumjeli što se dogodilo i kako je to bilo moguće. Tada sam shvatila, onaj Duh koji je Isusa uskrisio, prisutan je i u meni. Tada sam počela dublje istraživati Boga. I znanstveno i duhovno. I shvatila sam da je molitva naše najveće oružje - prisjetila se Carla tada.
Ispričala je i kako njeguje odnos s Isusom Kristom.
- Svakodnevno molim i meditiram nad Božjom Riječi. Obavezno čitam Bibliju svaki dan, pijem kavu s Bogom, čitam duhovnu literaturu. Jako mi se sviđaju tekstovi i propovijedi pokojnih profesora Ivančića i fra Zvjezdana Linića. Naravno i tjednim ili češćim odlascima u crkvu - objasnila je Belovari koja je dodala i da snagu kad je ponestane nalazi u razgovoru s Bogom, molitvi i ispovijedi.
O vjeri je progovorila za Večernji list, pitali smo je je li se bojala osuda ili nerazumijevanja kolega nakon priznanja da je čudesno ozdravila te da je njen odnos s Bogom ozdravio.
- Kad se čovjek nađe u situaciji koja je vrlo nalik scenariju pitanja života i smrti, nije mu važno ničije mišljenje i zato se ne bojim osude. Uostalom, osuđivanje više govori o osobi koja osuđuje nego o objektu osuđivanja. Taj sam problem imala i ja, puno puta u životu neke ljude nisam razumjela i tako sam ih nesvjesno osuđivala. No naši kriteriji nisu uvijek pouzdani i zato bježim od bilo kojeg osjećaja gorčine, mučnine, mržnje, negative jer to truje samo nas same. Ne govorim ništa militantno niti ikoga silim na što, pa to očekujem i od svojih sugovornika. Nije bilo nikakvih loših komentara, baš naprotiv.
Tvrdi i da joj nije teško živjeti s vjerom iako je javna osoba.
- Ne bih rekla da je teško, no naš životni stil jest zatrovan stresom i brzinom. Svi traže instantno rješenje, a put do istinskog mira, barem za mene, bio je dug i trnovit. Vrlo sam studiozan tip, sve želim proučiti i znati u detalje. Nakon godina istraživanja i eksperimentiranja došla sam do vrlo osobnih zaključaka, a vjera, dakako, jest osobni osjećaj. Nitko nikada nije povjerovao jer ga je netko silio na to. To što sam javna osoba (što to uopće znači danas?) može tu biti samo od pomoći jer moja, vjerujem, pozitivna životna poruka i moje svjedočanstvo može doći do većeg broja ljudi i tako nekome poslužiti kao nadahnuće. Barem se tome nadam.
