Organizirati će se različiti događaji; doručci, ručci, večere na kojima će se nositi rasparene, šarene čarape, na statuse će se postavljati fotkice sa slatkom malim downcima… a onda će se tokom ostalih dana u godini opet uglavnom šutjeti o svim problemima koje susreću pripadnici ove populacije, koja naravno ne obuhvaća samo osobe s downovim sindromom nego i njihove roditelje, staratelje, braću i sestre, pa je ta brojka daleko veća.
Down sindrom smatra se jednim od najčešćih genetskih poremećaja pri kojem postoji višak jednog ili dijela jednog kromosoma što uzrokuje različite probleme u psihofizičkom razvoju djeteta. Odstupanje se očituje u tome da se tijekom diobe spolnih stanica 21. kromosom kopira tri puta, stoga je i 21. 3. simbolično odabran kao datum kada se obilježava Međunarodni dan sindroma Down. U Bosni i Hercegovini godišnje se rodi oko 40 djece sa Down sindromom, a točan broj djece sa Down sindromom na području HNŽ nije poznat.
Malo se govori o tome kako su upravo djeca s downovim sindromom najveće žrtve eugeničkog pobačaja. Eugenikom se naziva znanost koja se bavi poboljšanjem ljudskih gena.
Pojam obuhvaća i korištenje znanstvenih postignuća za otkrivanje sklonosti ploda genetskim bolestima tijekom trudnoće, što se primjenjuje kod prakse sve masovnijih pobačaja s ciljem izbjegavanja rođenja bolesne djece odnosno djece s predviđenom mogućnošću razvoja neke od genetski uzrokovanih bolesti. Najčešće žrtve su fetusi s Downovim sindromom, a daljnji razvoj znanosti doprinosi vjerojatnom širenju primjene pobačaja na embrije, fetuse s genetskim predpostavkama za razvoj neke od velikog broja drugih bolesti. Neki znanstvenici, koji se zalažu za pravo na pobačaj, smatraju da bi trebalo biti zakonom dopušteno eutanazirati novorođeno dijete u slučaju da se rodi s Downovim sindromom ili drugim teškim bolestima.
Prema nedavnom istraživanju, više od 90% trudnoća u kojima se pretpostavlja Downov sindrom završava prekidom života. To nije samo statistika; to su životi koji su ugašeni prije nego što su imali priliku započeti. Ovaj čin ne samo da oslikava strah i nesigurnost u našem društvu, već i svjedoči o nedostatku dubokog poštovanja prema svetosti života. Eliminirati život temeljen na predviđanju o kvaliteti tog istog života je duboko uznemirujuća praksa koja izaziva temeljna pitanja o našoj kolektivnoj ljudskosti.
Nerođena djeca s Downovim sindromom nose u sebi nevjerojatan potencijal za radost, ljubav i jedinstveni doprinos našem svijetu. Oni su često izvor neizmjerne sreće i inspiracije za svoje obitelji, prijatelje i zajednicu. No, umjesto da slavimo i prihvaćamo tu različitost, naša društva su ušla u zonu komfora selektivnog izbora, gdje se život ne cijeni.
Pritom zaboravljamo jednu od temeljnih istina: svaki život je neprocjenjiv dar, s inherentnom vrijednošću koja ne ovisi o genetskom kodu. Ignorirati ovu istinu, znači gurnuti čovječanstvo natrag u mračna vremena kada su se ljudska bića vrednovala na temelju svojih fizičkih i mentalnih sposobnosti.
Jesu li ova djeca i ove osobe uistinu teret i prijetnja današnjem svijetu? Da li ga svojim granicama unazađuju, ili su baš njihove granice te koje ih čine čistima i jednostavnima srcem, nevinima i dobronamjernima, pravi lijek za ovaj pokvareni svijet?
O ovoj dilemi, iz perspektive jednog oca, razgovarati ćemo sa današnjim gostom emisije. On je Jurica Gudelj, dugogodišnji novinar i politički novinar, urednik i voditelj emisije FOKUS na RTV Herceg Bosne, glavni urednik portala Dnevno.ba, te urednik i voditelj Podcasta Bura.
Jurica je također i otac jednoipolgodišnjeg dječaka Jakova koji ima Down sindrom. U emisiji će posvjedočiti kako je baš zbog svoga sina naučio da svaki život ima neku svrhu i poslanje i da je zbog toga vrijedan. A Jakov ga je naučio i posložiti prioritete života, odvojiti bitno od nebitnoga… i tako u njegov život već donio neki boljitak.
Emisiju uređuje i vodi Paula Tomić.
