Pratre, naša obitelj je postala živa Crkva - riječi su jedne gospođe koja me je maloprije nazvala i rekla prije nego što sam ih upitao kako su, kako im je živjeti u gradu na 15 katu u 46 kvadrata stana, s četvoro djece ispod 12 godina.
Ne samo da me je obradovala, nego je punim srcem govorila.
Iznimno nam je lijepo, jer smo stalno zajedno i družimo se. Pišemo zadaće, igramo se, pričamo priče i ne propuštamo zajedničku obiteljsku molitvu krunice, postiti četiri dana u tjednu i pobožno slušati svetu Misu svaku večer u 18 sati.
Svi smo zajedno. Nema više isprika da netko ne može, da imamo druge obveze, sa smo preumorni od svih aktivnosti. Sada smo svi tu za druge, za one koji ne mogu moliti, za one koji se brinu za nas, za one koji su još uvijek daleko od Boga i Crkve, a misle da su blizu. Za sve njih i našu obitelj smo ujedinjeni u posti i molitvi, pjesmi i blagoslovu.
To je milost ovoga vremena koju trebamo iskoristiti.
Shvatili smo da je najvažnije slušati i biti poslušni čuvajući jedni druge. Moliti svom dušom i srcem da nas Duh Sveti poveže kao žive obiteljske Crkve, koje su sjedinjenje u jedinstvenoj Kristovoj žrtvi na križu.
Znamo da Vi molite za nas, kao i svi svećenici na svijetu. I to nam je dosta. Molimo Vas, ne zaboravite sa sobom na Misu ponijeti mobitel i primijeti ga kao dar na oltaru za sve nas koji molimo iz svojih obitelji, za sve nas koji živimo od Vaše molitve i duhovne pričesti.
Proći će ovo vrijeme, samo se pitam koliki će ga iskoristiti da utemeljimo obitelji i vjeri i taj milosno dar ujedinimo u zajedništvu sa cijelim svijetom, našim dobrim papom Franjom i cijelom Crkvom.
Mi molimo, ali i više od pola naše zgrade i to je najveća milost koja nam se mogla dogoditi u ovim teškim vremenima.
fra Zvonko Benković
