Trenutno je franjevački postulant u Samoboru kraj Zagreba. Posvjedočio nam je o svom sadašnjem životu u samostanu te o tome kako je Međugorje utjecalo na njegov životni odabir. Kaže nam kako uvijek rado dođe u Međugorje: „Međugorje je odredilo moj život prema Bogu, prema pozivu. To mogu reći pred bilo kim, i u bilo kojem trenutku s ponosom, s jednom zahvalnošću. Moj život se promijenio nakon prvog dolaska ovdje s mojom majkom 1997.,do kada je moj život išao u jednom drugom smjeru. I doista ne znam kako bi završio takav jedan način života da Gospodin po Blaženoj Djevici Mariji nije zahvatio u moj život po molitvi na Podbrdu, po prekrasnim svetim misama, iskustvima koja smo tu doživjeli.
U ta tri dana moj se život promijenio. Međugorje je izvor moje vjere, mog života i svega dobrog što se poslije događalo”, kazao je Siniša te dodao kako nigdje nije toliko osjetio zaljubljenost u Gospodina, Gospu, krunicu, koliko je to doživio i donio u svoju sredinu upravo iz Međugorja: „Međugorje nas uvijek iznova vraća ovamo. Zajedništvo je nešto čemu svi težimo u svakodnevnom životu, što je možda i najteže postići u današnjem načinu života. Ali ovdje ne samo da to zajedništvo ostvarujemo kao braća i sestre, nego zajedništvo s Bogom, s ljudima, da bi to zajedništvo bilo u punini. Mislim da je to ključ onoga zbog čega se ljudi vraćaju. Naravno da krunicu i svetu misu mogu doživjeti i drugdje, ali sve je to prožeto našim zajedničkim trenucima ovdje. Fokus svega su bitne stvari za naš sakramentalni duhovni život. I kad se sve to stopi u jedno, tih tri ili tjedan dana u Međugorju naravno da čovjek doživi novost života i da tu novost želi primijeniti u svojoj sredini. I da to duže traje do novog susreta s Međugorjem”, zaključuje Siniša.
Kliknite OVDJE za više svjedočanstava
