Vrijeme danas uistinu brzo prolazi i stječe se dojam da smo uvijek u žurbi, da stalno nekud trčimo, da nemamo vremena za svoje najbliže, a kamoli za prijatelje. A onda se dogodi da nam i vjera u Boga postane nekako daleka, nedohvatna, nedostižna. Poljuljaju se u nama oni temelji vjere za koje smo mislili da ih ništa ne može poljuljati. Tada padamo, tražeći utjehu i pomoć od svih, samo ne od Boga, jer se ne znamo vratiti na pravi put. A na putu prvog pogrešnog koraka stoji đavao koji zavodi svojim intrigama, koji nam zamagljuje pogled te ne možemo vidjeti kako je naš dragi Bog uvijek ispred nas, širi ruke i čeka nas da se vratimo u njegov zagrljaj.
"Bože moj", vapila je Marinka, "spasi me od poroka pušenja!" A kako je Bogu sve moguće, ona je prestala pušiti. Kaže, Boga treba uvijek zvati kroz molitvu, post, svete mise, svoje korake treba usmjeriti samo k njemu. Tada se mijenjamo, svima praštamo s radošću, postajemo bolji jer ljubimo. Ne daj da ti netko ukrade Božju ljubav! Ne dozvoli zlim ljudima da ti iz najdubljih predjela srca iščupaju Božje svjetlo! Ako se nemir uvukao u tvoj dom, ako danima razmišljaš kako iznova vratiti mir u srcu, domu, u djeci, poškropi svetom vodom prostor i ljude do kojih ti je stalo, napravi križ na svojim vratima,zavapi: "Duše Sveti, čuvaj moju kuću, moje najdraže..." Tada ćeš doživjeti jakost molitve i svete vode jer đavao gubi svoju moć, bježi pred molitvom, a u tvoj dom među tvoje najdraže opet se vraća mir.
Sveta voda pomogla je malom Josipu kojemu je oko suzilo dosta dugo i nitko nije znao kako ga izliječiti. Njegova teta ispunjena vjerom i nadom, pošla je na hodočašće Majci Božjoj u Međugorje i donijela blagoslovljene vode. Vrativši se kući, okupljeni oko malog Josipa,obitelj i prijatelji prekrižili su se i izmolili Vjerovanje, brišući Josipovo oko svetom vodom. Na čast i slavu Božju, Josip je izliječen, od višemjesečne bolesti oka više nema ni traga. Hvala Ti, Bože!
Bog ti pokazuje sve, otvara ti sva vrata... Okako je lijepo grijati se na suncu Božje ljubavi, zračiti ljepotom duše, pomagati malenima, biti uvijek spreman za žrtvu, za molitvu onima kojima je potrebna. A tek post! Kakvim nas čudesnim darovima daruje Gospodin kad postimo... Bože hvala ti za snagu, za moju molitvu, za osjećaje kojima prihvaćam i ljubim ljude. Hvala ti štome ljubiš uvijek i kad griješim, kad sam svadljiva, kad odlutam iz tvojih dvotra, kad te nema u mojim mislima. Sada,više nego ikad prije znam i osjećam moći snagu, nadahnuće i izlijev Božje ljubavi, jakost kojom briše sve grijehe moga života. Moj Bog je uvijek sa mnom, u mom srcu. (E.M)
