Dan i noć je plakala, malo je jela, bila je sama kost i koža, nije mogla stajati na nogama.
Roditelji su je nosili liječnicima, ali oni su rekli da dijete ne može ozdraviti. Nije im preostalo drugo nego se uteći u pomoć Božju. Čuli su za sv. Nikolu Tavelića. Dali su slaviti sv. Misu. Molitvom su se utekli svecu za pomoć. Roditelji su male Fanike pošli na sam dan svetoga Nikole u župnu crkvu. Fanika je ostala s bakom kod kuće. I gle, najedanput dijete ustane i kaže baki: "Bako, imam noge!" Baka je samo u čudu gledala, a tako i roditelji kad su se vratili iz crkve. Odonda dijete hoda i dobro se razvija.
Iz knjige "Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju" Fra Petra Ljubičiča
