Kao klesar specijaliziran za povijesne spomenike, prvenstveno se bavim restauracijom antičkog kamena i bavim se projektima umjetničkog oblikovanja. Moji klijenti su obično predstavnici povijesnih spomenika ili galerija koje naručuju umjetnička djela, poput grba uklesanog u kamen, na primjer.
Bili ste među gotovo 2000 obrtnika koji su sudjelovali u obnovi Notre-Damea. Kako ste postali dio ovog projekta?
U siječnju 2024. trebao sam pohađati tečaj za tehničara za pristup užetom, koji je na kraju otkazan. To je značilo da sam imao mnogo slobodniji raspored nego što je bilo predviđeno i obavijestio sam neke od svojih kontakata. Tri puta su mi se obratili u vezi s radom na rekonstrukciji Notre-Damea, ali sam morao odbiti te ponude zbog prijašnjih obveza.
Ovom četvrtom prilikom, srećom, uspio sam prihvatiti i pridružiti se projektu. Bio je to početak nevjerojatne avanture: ta dva mjeseca bila su nevjerojatna. Atmosfera je bila fantastična, a upoznao sam sjajne ljude iz raznih struka. Ponekad nas je na gradilištu radilo i do 400 ljudi istovremeno. Nikada nisam vidio tako čisto i dobro organizirano gradilište.
Što ovaj projekt izdvaja od ostalih? Što je za Vas značilo doprinijeti ovoj kultnoj zgradi?
Notre-Dame je jedinstveno mjesto za kršćane diljem svijeta i legendarno mjesto za obrtnike poput mene. Zamislite da gledate zalazak sunca s vrha tornja Notre-Dame, u samom srcu Pariza...!
Moje su emocije bile pojačane jer sam, kad sam stigao na to mjesto, bio kršten samo šest mjeseci ranije, tijekom mise uskrsnog bdijenja 2023. Od trenutka kada sam počeo raditi u Notre-Dameu, bio sam duboko dirnut. Zapanjio me masivni kip Krista koji blagoslivlja grad rukama s ranama od stigmi, koji se uzdiže nad južnim zabatom na kojem sam radio. Zaista sam osjećao da ponovno izgrađujem strukturu za Boga, u Božjoj prisutnosti.
Možete li opisati svoje specifične zadatke u Notre-Dameu?
Radio sam na južnom zabatu, iznad velike rozete. Naša je misija bila potpuno rekonstruirati dva tornja, svaki visok osam metara, smještena s obje strane manje rozete iznad glavne. Da bismo to učinili, morali smo ih rastaviti, obnoviti i prethodno izrezati kamenje na tlu. Svaki komad je zatim podignut kranom i precizno postavljen od strane klesara, nakon čega bih ja na licu mjesta doradio i klesao kamenje. Bio je to pedantan i strastven rad: svaki je kamen morao biti savršen.
Kako je Vaše obraćenje utjecalo na Vaš rad i odnose s kolegama?
Čekajući da nam dizalice donesu novo kamenje, ponekad bih izvadio svoju krunicu. Ipak smo radili za Gospu! Neki su me kolege dobrodušno zadirkivali, ali jedan kolega s Madagaskara često me branio govoreći: „Pusti ga, on se moli za nas”. Moliti krunicu na tom južnom zabatu, prateći putanju sunca tijekom dana, bilo je nevjerojatno.
Moje obraćenje duboko je utjecalo na moj rad. Svako jutro se molim svetom Josipu, zaštitniku obrtnika. Ako preskočim taj dio, osjećam da moj rad trpi. Moja vjera također oblikuje način na koji komuniciram sa svojim kolegama. Otvoreno govorim da sam katolik i pokušavam prenijeti svoju radost. Objašnjavam kako mi to što znam da nisam sam u suočavanju sa životnim izazovima, da Netko uvijek stoji uz mene, daje snagu da ustrajem.
Cijeli razgovor pročitajte na stranici Opusa Dei.
