Kad sam se zaredio za svećenika, moja mi mama reče: “Ja nisam tvoja majka. Kad si bio malen, cigani su te negdje ukrali i ponijeli kroz moje selo, htjeli su te oslijepiti kako bi mogli s tobom prositi. A ja sam se dugo mučila da te otkupim. Uspjelo mi je. Školovala sam te. I neka sada znaš!”
Kad je misa završila, kroz narod se žurno probijala neka žena. Sve je gurala oko sebe. Kad je stigla do svećenika, objesi mu se o vrat, a on će joj oštro: “Gospođo, budite pristojni i pustite me na miru!”
Žena ga nije puštala iz nasilnoga zagrljaja. A onda se rasplakala i kroz suze jecala: “Sine moj, sine moj jedini, koliko godina sam te uzalud tražila, a evo našla sam te pred Gospom. Ti si sin moj, prepoznala sam te po madežu na desnoj ruci!”
Čudesno je to i nedokučivo što Bog izvodi. On zaista sve vodi i svime upravlja. Ništa se ne događa bez njegova znanja. Potrebno je samo imati u njega potpuno pouzdanje i tražiti u svemu njegovu volju, onda sve završi onako kako je najbolje. Na njegovu slavu i naše osobno dobro!
