Neka nevjernica držala je predavanje u kojem je pokušala dokazati da Isus Krist nije nikada živio, nego da je on samo izmišljena osoba.
Kad je ona završila predavanje, ustao je Feliks i rekao: "Svi me vi poznajete. Bio sam pijanac i bogohulnik. Svojim ispadima i psovkama pretvorio sam svoj dom u pakao. Mnogi su se zauzimali za mene i pokušavali mi pomoći: odvratiti me od pića, ali uzalud. Sa mnom je bivalo sve gore. Konačno sam bio uhićen i stavljen pred sud.
Svi su me u zatvoru opominjali da se promijenim i živim novim životom. Njihove dobronamjerne riječi nisu urodile plodom. Kad sam konačno izišao iz zatvora doživio sam susret s Isusom i on me spasio. Odmah sam potražio svećenika i sve mu ispričao.
Onda sam se ispovjedio. Isus me izbavio od strasti koja me godinama zarobljavala. Sada više nisam pijanac, nego dobar i koristan čovjek. U mojoj je kući mir. Ja vas, gospođo, pitam: Kako to da je Isus preobrazio moj život i učinio od mene poštena čovjeka? To nitko drugi nije mogao, a vi kažete da on nikada nije postojao. Želio bih čuti vaš odgovor."
Na to pitanje ona nije znala odgovoriti. "Dobro, onda ću vam ja to reći!" - kazao je Feliks. "Evanđelje Isusa Krista, njegova Crkva koju je osnovao i sakramenti koje nam je dao jesu sila Božja koja je na spasenje svima koji vjeruju u Njega!"