Jednoga jutra, vrlo rano, članovi obitelji Vicke ivanković spremali su se poći u drva u Medovice, šumicu iza zaseoka. Vickin desetogodišnji brat Franjo pošao je staviti sjekiru i drugi pribor u prikolicu motokultivatora (freze) kojim su trebali ići. iznenadio se kad je u jednom kutu prikolice ugledao dvije krunice. Dječak je, iznenađen, krunice donio ukućanima. svi su se, toga dana i kasnije, raspitivali kod susjeda i u Bijakovićima nije li tko ostavio ili zaboravio krunice. odgovor je uvijek bio negativan – o krunicama nitko ništa nije znao. Jedna je krunica veća od uobičajenih krunica, s drvenim zrncima i križem na čijoj su poleđini otisnuta stajališta križnoga puta.
Krunice takve veličine obično nose časne sestre i redovnici. Druga krunica je od rogačova sjemena, kakve su u ovim krajevima imali naši stari. Kad su počela ukazanja, Vickina baka Vida djevojčici je rekla da upita Gospu o podrijetlu krunica: "Krunice su moj poseban dar vašoj obitelji" , bio je Gospin odgovor.
