Tema obnove je bila „Ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15,9).
U duhovnoj obnovi sudjelovale su 54 žene pridošle iz svih krajeva Italije, kojima su izlagači fra Marinko Šakota, fra Ljubo Kurtović, fra Perica Ostojić te fra Max Dalvai iz zajednice Oaza Mira, u svojim predavanjima pokušavali približiti i osvijestiti ulogu žene u obitelji i društvu, važnost opraštanja i molitve srca, kako sačuvati dar vjere u obiteljima te osjećaj za grijeh.
Osim kateheza, program je uključivao i sudjelovanje na večernjem molitvenom programu u župi, ispovijed, klanjanje, molitvu križnog puta na Križevcu i molitvu krunice na Podbrdu, te posjetu Majčinom selu u čast pokojnom fra Slavku Barbariću – koji im i danas preko svojih djela i svojih knjiga poručuje kako živjeti srcem. Također su tu bila i dva svjedočanstva: Mirele Šego, službenog vodiča u župi te Silvije Buso – žene koja je u Međugorju doživjela fizičko ozdravljenje. Molitvene susrete animirao je Roland Patzleiner.
Udrugu „Costola Rosa“ osnovala je i vodi talijanka Simona Amabene potaknuta duhovnim iskustvom koje je imala u Međugorju. U nastavku donosimo njezino svjedočanstvo!
Kako je Udruga nastala?
Udruga „Costola Rosa“ rođena je iz iskustva koje sam imala na jednoj molitvenoj duhovnoj obnovi u Međugorju – kaže Simona. Pomislila sam da ako je Međugorje promijenilo na bolje moj život, onda isto tako može promijeniti i živote drugih žena koje možda u svom životu nisu iskusile Božju ljubav ili to iskustvo trebaju obnoviti.
Citat poznatog franjevca Raniera Cantalamesse: „Žene, nitko vam ne može dati ono što vam može dati Isus!“ – potvrdio je ono što sam i u sebi osjećala. Iskusila sam kako me nijedna ljudska izjava ili gesta ljubavi, nije toliko ispunila koliko iskustvo susreta s Isusom i spoznaja njegove bezgranične ljubavi. Čvrsto vjerujem da unatoč tome koliko god ljubavi primimo kao roditelji, ili od prijatelja, svog supružnika, u nama uvijek ostanu neispunjeni dijelovi srca. Samo Isus, ako mu dozvolimo ući u naš život, jedini može ispuniti u cijelosti naše potrebe, ozdraviti naše rane i ponuditi nam unutrašnju puninu koja se ne može s ničim drugim usporediti. A Marija je jedini pravi vodič prema Njemu.
Pogrešno tumačenje ravnopravnosti
Danas se od nas žena traži previše. Pokrivamo svoju ulogu roditelja u obitelji, na poslu, u društvu i svaki dan se grčevito borimo kako pomiriti sve svoje obveze. U ovom sve zahtjevnijem, zbrkanijem i iskrivljenijem društvu, žena se svela na kopiranje muškarčevih najružnijih osobina: utrka za prestiž, ovisnost o poslu, odavanje strastima… Umjesto da se bori za svoje pravo na slobodu „biti žena“ bez prigušivanja vlastite prirode i ispražnjivanja od sebe same u ime jedne krive ideologije o ravnopravnosti koja se ne temelji na jednakosti baziranoj na poštivanju dostojanstva i različitosti muškarca i žene koja bi trebala dovesti do međusobne suradnje i nadopunjavanja, mi živimo krivu ravnopravnost koja dovodi do nadmetanja ili iskorištavanja jednog nad drugim.
Poslanje udruge „Costola Rosa“
Ime „Costola Rosa“ (tal. costola – KOST i tal. rosa – CRVENA) obuhvaća figuru ŽENE i njezine ŽENSTVENOSTI, koju je svijet danas zamijenio i pobrkao sa izrazom seksualnost, svodeći je na samo vanjsku zavodničku osobinu žene, dok je osobina ženstvenosti nešto puno dublje: jedinstvena sposobnost žene da surađuje i primi, podrži, sasluša i ohrabri svoju tjelesnu i duhovnu djecu i da ih rađa za jedan novi život u Kristu. Uostalom, ona koja nam je donijela Isusa bila je jedna žena, Marija. Kao što isus dolazi po Mariji, tako se i vjera prenosi po nama ženama. To je put koji je izabrao Gospodin. Nama je Bog povjerio dar (karizmu) prenošenja Vjere, preko vlastitog primjera, molitve, a iznad svega ljubavi. I papa Franjo nas je podsjetio kako su uglavnom žene, majke, bake bile one koje su prenašale Vjeru, oslanjajući se na retke iz 2. Pavlove poslanice Timoteju u kojima ga Pavao podsjeća kako je njegova čvrsta vjera dar Duha Svetoga koji je dobio preko svoje bake Loide i majke Eunice.
Udruga „Costola Rosa“ ima za cilj probuditi u ženama spoznaju o temeljnoj ulozi koju imaju žene u prenošenju Vjere, želi pomoći ženama da iskuse Božju ljubav kako bi je mogle živjeti, kako bi se mogle pustiti da ih ta ljubav promjeni, i kako bi je dale drugima. Samo nas Božja ljubav liječi, oslobađa, rasvjetljuje Istinu u našem životu, u našim odlikama, i pomaže nam otkriti kako smo beskompromisno ljubljene od Isusa, i da ne trebamo prositi ljubav u pogrešnim odnosima.
Danas također vidimo, kako je žena, koja je stup obitelji i društva, i koja ima nevjerojatan bilo pozitivan bilo negativan utjecaj na muškarca, prevarena upravo u toj svojoj jedinstvenoj sposobnosti primanja života. Dosta je samo pomisliti na pobačaj, na iznajmljivanje maternice, sa svim katastrofalnim posljedicama koje slijede za nju i za dječicu, nevine žrtve. Sotona zna da ako prevari ženu, prevario je sve. Eto zašto je danas, više nego ikada potreba otvaranja očiju i ponovnog otkrivanja ljepote poziva na koji je žena pozvana. Potrebno je ponovno spoznati sve dobro koje žena može učiniti, prije svega samoj sebi, a zatim i svima oko sebe, ako se posveti Gospodinu.
Naša ponuda je otvorena svim ženama: onima koje vodu bitku s nekom bolešću, onima koje su ranjene razvodom, pogođene gubitkom djeteta, smrću ljubljene osobe, ili onima koje pate zbog odluke o prekinutoj trudnoći ili su bile žrtve nasilja – najčešće među zidovima vlastitog doma. Također smo otvoreni za djevojke koje u sebi nose unutrašnje traume, najčešće zbog rana iz obitelji, zbog neprisutnosti ili rastave roditelja koje su ih dovele do anoreksije, bulimije ili čak do samoubojstva. Kod nas su dobro došle ne samo žene prema kojima je život bio tvrd, nego i one koje naizgled imaju sve, ali u sebi osjećaju jednu veliku prazninu. Da ne govorimo o uvjetovanostima svijeta koji dovodi ženu do očaja s nametnutim modelima nerealne ljepote i koji je pokušava uvesti, a najčešće i uspijeva, u „kult tijela“, toliko da počinje nekontrolirano koristiti usluge estetske kirurgije kako bi se ostvarilo neko savršenstvo ljepote koje zapravo ne postoji.
Godišnje Duhovne obnove u Međugorju
Proživljavajući sve ovo gore navedeno – kaže Simona - došla sam na ideju o Godišnjoj duhovnoj obnovi u Međugorju (a ove 2018. godine je to već šesta zaredom), s ciljem odlaska u posjetu Mariji, posebnoj ženi, koja je ondje prisutna već evo 36 godina, i to prigodom dana posvećenog ženi. Međugorje je kao jedan ogroman SALON ZA ULJEPŠAVANJE DUŠE. Ondje si u nedoumici što izabrati kako bi uživao milosti koje ti Bog nudi: na Podbrdu, na Križevcu, u župi sv. Jakova; iskusila sam kako je moguće olakšati dušu od tereta koji je pritišću, liječiti rane i bez ikakvog dokazivanja osjećati se ljubljene uranjajući u duboki mir srca. A tek kad smo u miru otvaraju nam se unutarnje oči i unutarnji sluh, počinjemo opažati sjaj, smiraj i ljepotu na licima drugih koji se ne mogu kupiti niti vidjeti nigdje drugdje na svijetu. Gospa je vidiocima koji su je pitali „Zašto si tako lijepa?“ odgovorila: „Zato jer ljubim!“. I mi trebamo naučiti ljubiti, počevši od toga da naučimo ljubiti same sebe. I Marija, savršena žena, to nas uči ovdje u svojoj školi ljubavi.
Zaključak
I što reći na kraju, nego poželjeti da ova Duhovna obnova za žene jedanput postane Međunarodna obnova za žene ovdje u Međugorju. Jer doista ovdje imamo Gospu, savršenu ženu i majku koja bi nas mogla u svom majčinskom zagrljaju najbolje podučiti kako biti žena u ovim „posljednjim vremenima“ u kojima zmaj vodi svoju posljednju bitku protiv braka i obitelji. Ako je doista obitelj osnovna stanica društva, a žena glavni stup obitelji – onda nam je pomoć Blažene Djevice Marije u ponovnom otkrivanju svetog poslanja žene i ženstvenosti itekako potrebna.
Pripremila i prevela: Paula Tomić/medjugorje-info.com
