Međugorje je potpuno promijenilo njezin život. O tom iskustvu kaže: „Prvi puta sam na hodočašće u Međugorje išla s majkom kao dvadesetogodišnjakinja u grupi od 50 hodočasnika koje je vodila jedna obitelj. Prije hodočašća sam bila tradicionalna vjernica koja je išla svake nedjelje na misu i molitva mi nije bila strana. Ipak, na ovom hodočašću u autobusu molila se krunica za krunicom što mi se svakako učinilo previše, i još kad smo mrtvi umorni stigli u Međugorje pa su nam priopćili da se sutra ujutro dižemo u 4 sata i penjemo se na Brdo ukazanja i Križevac – za mene je sve to bilo 'ajme meni, gdje sam došla'!
Taj prvi dan mi je uistinu bio težak, a onda mi je sve postalo lakše i lakše. Na kraju me to iskustvo 'prvog Međugorja' iznutra promijenilo. Nakon što sam se vratila kući sama sam počela kod kuće moliti krunicu redovito svaki dan, i mogu reći da sam se baš DOBRO OBRATILA !
Prvi puta sam na Mladifestu bila 2017. Prije toga sam radila u ljetnoj sezoni kao studentica, pa se nikako nisu mogli poklopiti slobodni dani. Drugi puta je bilo 2019., i ovo je sada treći put.“
Na pitanje, što je to tako posebno dira u ovom programu Mladifesta Doris kaže: „Pa sve me dira, od klanjanja, kateheza, svi ti mladi iz cijeloga svijeta koji čine da se osjeća jedno posebno zajedništvo i posebno volim svjedočanstva koja znaju biti jako dirljiva.
Učiteljica sam nižih razreda O.Š. i svoj djeci bi preporučila da dođu ovdje sa svojim roditeljima: Međugorje je posebno mjesto u koje bi trebalo svako toliko doći napuniti duhovne baterije!“ – primjećuje Doris.
