Nakon njega je prirodoznanstvenik i glasoviti istraživač, američki učenjak dr. N. J. Stowell u jednom čudesnom otkriću izmjerio moć molitve. Evo kako to opisuje vlastitim riječima:
«Bio sam ciničan ateist. Vjerovao sam da Bog nije ništa drugo nego čovjekova misaona izgradnja. Nisam mogao vjerovati u neki živi božanski bitak, koji bi nas sve ljubio i posjedovao moć nad nama. Jednog sam dana radio u velikom patolo-škom laboratoriju jedne klinike. Bavio sam se zadaćom kako da izmjerim valnu dužinu i jačinu zračenja ljudskoga mozga. S nekoliko suradnika odlučio sam se na jedan osjetljiv pokus. Htjeli smo istražiti što se događa u ljudskom mozgu kad čovjek prelazi iz života u smrt. Izabrali smo jednu ženu koja je bolovala od smrtonosnog raka mozga. Žena je bila duhovno i duševno potpuno normalna. Gledajući općenito, upravo je iznenađujuća bila njezina životna vedrina. No zato se tjelesno nalazila u teškom stanju. Znali smo da je na umoru. I ona je to znala. Također smo znali da se radi o ženi koja je živjela u vjeri u osobnog otkupitelja Isusa Krista.
Neposredno prije njezine smrti, smjestili smo u njezinu sobu visoko osjetljiv aparat za snimanje. Taj nam je aparat trebao pokazati što se odigrava u njezinu mozgu u posljednjim minutama. K tome smo još nad krevet smjestili mali mikrofon da bismo mogli čuti što govori, ukoliko uopće još bude mogla dati kakav znak života.Za to vrijeme smjestili smo se u sobu do njezine. Bilo nas je petero trijeznih znanstvenika. Među njima ja sam bio sigurno najtrezniji i najtvrđi. Puni iščekivanja i nutarnje napetosti, stajali smo ispred svojih instrumenata. Kazaljka je stajala na nuli i mogla je pokazivati sve do 500 stupnjeva u pozitivnom vrednovanju na desno i 500 stupnjeva u negativnom vrednovanju na lijevo. Prije nekog vremena, pomoću istog aparata, mjerili smo emisiju jedne radio stanice čiji je program bio ižarivan u eter jačinom od 50 KW. Radilo se o poruci koja je morala biti prenesena oko čitave kugle zemaljske. Tim mjerenjem ustanovili smo vrijednost od 9 stupnjeva pozitivnog mjerenja.
Učinilo nam se da je bolesnici došao posljednji trenutak. Odjednom smo začuli kako je počela moliti i slaviti Boga. Molila je Boga da on oprosti svim ljudima koji su joj u njezinu životu počinili nepravdu. Tad je izrazila svoju čvrstu vjeru u Boga riječima:‘ Znam da si ti jedini povjerljiv izvor snage za sva tvoja stvorenja i to ćeš ostati. Zahvaljivala mu je za snagu kojom ju je nosio čitav njezin život kao i za sigurnost što smije biti Isusovo vlasništvo. Svjedočila mu je da njezina ljubav prema Isusu, unatoč svoj patnji, nije postala manja. U trenutku kad je govorila o oproštenju svojih grijeha po Isusovoj krvi, iz njezinih riječi odjekivala je neopisiva sreća. Konačno, zahvatila ju je radost pri pomisli da će uskoro smjeti gledati svoga Otkupitelja.
Potreseni, stajali smo pred svojim aparatom. Već smo i zaboravili što smo zapravo htjeli istraživati. Pogledavali smo se, i pri tome se nismo stidjeli svojih suza. Toliko sam bio zahvaćen time što sam čuo, da sam morao plakati, kako od djetinjstva nisam činio. Iznenada, dok je žena još molila, čuli smo na svom instrumentu neki ton koji je kuckao. Kad smo pogledali, vidjeli smo da je kazaljka pokazivala 500 stupnjeva pozitivno i neprestano udarala na granicu aparata.Naše su misli sustizale jedna drugu. Tehničkim mjerenjem sad smo po prvi puta otkrili nevjerojatnu stvarnost: mozak umiruće žene, koja je bila povezana s Bogom, razvio je snagu koja je bila 55 puta jača od snage zračenja one svjetske radio stanice.
Da bismo nastavili promatranje, dogovorili smo se, nešto kasnije, za nov pokus. Nakon što smo ugradili svoje aparate, zamolili smo jednu medicinsku sestru da na bilo koji način izazove jednog bolesnika. Taj je čovjek reagirao grubim riječima i psovkom. Dapače, ne samo to nego je na ružan način zloupotrijebio Božje ime. I opet je počelo kuckati na našem aparatu. Bili smo strahovito pogođeni kad smo ustanovili da se kazaljka nalazila na 500 stupnjeva, ali negativno, i udarala strelicu koja je označavala granicu mjerne tablice. Time smo se našli na cilju svoga otkrića. Uspjelo nam je, bez predrasuda, znanstvenim putem dokazati pozitivnu Božju snagu, kao i negativnu snagu protubožjeg djelovanja.
U tom trenutku počeo se rušiti moj ateistički svjetonazor. Tad sam stajao pred licem sveznajućeg Boga. Potpuno mi je smiješnom postala moja nevjera. Budući da sam htio ostati pošten prema samome sebi, nisam se mogao zatvoriti pred istinom koja je u mene navirala. Tako sam postao sretan Isusov učenik, koji je naučio vjerovati u Isusa Krista kao svog osobnog spasitelja.»
Pri ispitivanju valnih dužina mozga dr. Stowell je pronašao strahovite razlike. Valne dužine su jednako tako individualne kao i otisci prstiju. Iz toga ovaj učenjak zaključuje da jednako tako postoji registrator ljudskih misli i planova u Božjim mislima, kao što u policijskim ustanovama postoji registrator otisaka ruku. Obraćenje dr. Stowella dogodilo se 12. srpnja 1953.