Héctor Gabriel, Teófilo María, Miguel Ángel i Jesús David Trujillo Luna osjetili su da je svećenstvo njihov poziv, a roditelji im to nikada nisu nametnuli. Braća koja danas rade u župama u Kolumbiji i SAD-u kao djeca nisu bili ministranti, nisu se svečano odijevali za Božić, a ipak su se zaredili.
“Međutim, odlasci na misu, župni život, pripadnost crkvenim skupinama, obiteljsko obrazovanje i čvrsta duhovna obuka našeg oca Lisandra, utjecali su na našu odluku da kao svećenici služimo drugima”, rekao je Héctor Gabriel, najstariji od četvorice braće.
Foto: Obitelj Trujillo Luna| ALETEIA
Miguel Ángel kaže da je osim njihova oca, na njih utjecala i majka Lolita, ali nikada im nije naredila da odlaze na misu ili da budu ministranti u župi u Guadalupeu, malom gradiću na jugu Kolumbije.
Iako se Héctor i Miguel ne sjećaju određenog trenutka u kojem su osjetili “Božji poziv”, kažu da je to bio neprimjetan proces koji ih je kroz životne odluke doveo do sjemeništa, a kasnije i do toga da se zarede. Unatoč poteškoćama i iskušenjima, nikada nisu požalili svoju odluku.
Teófilo María, koji živi u SAD-u, rekao je u intervjuu za časopis Shalom: “Duh Sveti nas je pozvao i mi smo odgovorili”.
Braća priznaju da je njihovoj “svećeničkoj obitelji” pridonijela i atmosfera malog gradića u kojem je 70-ih i 80-ih godina fra Juan Ángel Ortiz promovirao poziv svećenika više od bilo kojeg župnika do tada.
U intervjuu za Aleteiu su rekli da je svećenik Ortiz bio toliko uporan da je Guadalupe, gradić od 15 000 ljudi, nakon sto godina ponovno dobio svog svećenika.
Osim tih elemenata, braća dodaju kako u biskupiji regije Garzón ima nekoliko slučaja u kojima su neki članovi obitelji, braća ili bliski rođaci, svećenici. No, nikada i u ovolikom broju kao što je slučaj s obitelji Trujillo Luna.
Stalno zvanje
Kako su uspjeli ostati u službi 31, 29, 28 i 20 godina? Njihovi su odgovori vrlo jednostavni.
Héctor Gabriel, zaređen 1987. godine, kaže da sve duguje svojoj vjeri, potpori svoga duhovnog upravitelja i zdravom svećeničkom okruženju u kojem je živio.
Miguel Ángel, zaređen 1988. godine, potvrđuje da je Božji poziv trajan i da nije imao sumnji, čak je rekao i da bi, kada bi se ponovno rodio, ponovno izabrao put svećeništva.
Teófilo María, koji je svoj svećenički život započeo 1989., smatra da se sve temelji na "Gospodinovom neprekidnom pozivu na obraćenje i svetost".
Četvorica svećenika već dugi niz godina ne žive zajedno.
Héctor Gabriel je vikar svoje biskupije te je bio župnik tradicionalne katedrale u Garzónu.
Miguel Ángel živi u Pitalitu gdje je župnik crkve San Antonio.
Teófilo María je započeo svoj svećenički život s kapucinima te sada radi u župi Santa María Magdalena, u Charlestonu, u Južnoj Karolini.
Najmlađi od njih, Jesús David, napreduje u pastoralnim zadacima u župi San José, u Georgiji.
Unatoč udaljenosti, jednom godišnje se sastaju sa svojih šestero braće kako bi razgovarali bez žurbe, kao što su to činili u djetinjstvu kada nitko od njih nije mislio da će im život biti posvećen duhovnoj službi.
Tada prepričavaju anegdote, pjevaju, druže se sa svojim školskim prijateljima i slave euharistijsku službu u kojima niti jedan nije superiorniji od drugoga.
Foto: Obitelj Trujillo Luna| ALETEIA
Osim toga, iskoriste priliku da vide svoje roditelje, Lisandra i Lolitu, koji sada imaju 101 i 79 godina.
Obitelj Trujillo Luna, poput mnogih katolika, osjeća duboku bol zbog seksualnih skandala koji su posljednjih godina osramotili Crkvu. Međutim, oni vjeruju da ti događaji ne bi trebali obeshrabriti one koji žele postati svećenici.
Miguel Ángel, govoreći u ime svoje braće, smatra da “ako mlada osoba osjeća Božji poziv, ne bi trebala strepiti od poteškoća jer je to zvanje poput učitelja ili novinara, koji također pokušavaju prenositi dobrotu u svijetu.”
Foto: Trujillo Luna| ALETEIA
Prevela Erika Radović |priredio medjugorje-info.com
