Céline je godinama živjela Gospine poruke najbolje kako je znala, a posebice je pazila da ne propusti post o kruhu i vodi dvaput tjedno.
Ona je uistinu doživjela plodove posta. Jedino je bila žalosna što se u dane posta nije mogla odreći jutarnje kave. Razlog nije bio beznačajan: ukoliko ne bi popila kavu, u glavi bi joj se mutilo i zaspala bi za računalom ili tijekom mise. Ukratko, nije se znala s tim drugačije nositi. No, duboko u svom srcu osjećala je da si i kavu treba uskratiti kako bi u potpunosti slijedila poruku o postu. Zapravo nekako je osjećala da Gospa očekuje promjenu njezinog ponašanja. Počela je moliti za milost da uspije odbaciti kavu, ali u tom nikako nije uspijevala. Jednoga dana, tijekom klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, sinula joj je ideja i bez razmišljanja začula je sebe kako govori: „U redu, Majko! Neću više piti kavu, ali ti znaš kakve će to posljedice izazvati. Zato, molim te, budi moja kava! Molim te, pobrini se da ne patim od nedostatka kofeina te da funkcioniram kao da sam popila kavu. I molim te pobrini se da uzmognem držati oči širom otvorene!“ Céline je primijetila da je Gospa prihvatila tu neobičnu pogodbu koja je jako dobro funkcionirala!
Od toga dana nadalje, Céline nas je uvjerila da se kava više ne nalazi na karti pića u dane posta. Kavu je prestala piti i u ostale dane, a rezultat je bilo značajno poboljšanje njezina zdravlja i jasnoća uma na poslu! Smijala se kad je izgovarala: „Ne znam kako često Gospa prima ovakvu vrstu zahtjeva kao ‘Budi moja kava!’ No, u svakom slučaju ona ga je prihvatila!“ Ovo je ujedno i dobar savjet za sve ljubitelje kave, čokolade i sladoleda…!
