Mladi su ti koji, posljednjih godina, čine popis svetosti. Društvene mreže i internetske stranice omogućili su poznavanje života brojnih mladih ljudi i njihove vjere: od Carla Acutisa, koji bi mogao postati zaštitnik interneta, do Sandre Sabattini, djevojke iz Riminija, poznate kao „sveta zaručnica“.
Čista i nasmijana lica, jer radost je odlika svetosti, riječi koje ostaju utisnute u sjećanje i samo jedan poziv – dati mjesto Bogu, hodeći u smjeru koji on pokazuje i prema naumu koji ima za svakoga od nas. I činiti to jednostavno kao što je jednostavno evanđelje. Jasno, poput ogledala, kako je napisao Matteo Farina, mladić iz Brindisija, koji je preminuo u dobi od samo 19 godina od tumora na mozgu.
Želim biti ogledalo, najjasnije moguće, i ako je tvoja volja, odražavati tvoju svjetlost u srcu svakog čovjeka. Hvala za život. Hvala za vjeru. Hvala za ljubav. Tvoj sam. … Očima upravljenim prema nebu želim živjeti svoj život, o Gospodine, očima upravljenim prema nebu kako bih vidio samo ljubav, jer želim jednoga dana živjeti zauvijek s tobom, bez grijeha, samo s ljubavlju – napisao je Matteo.
Papa Franjo je više puta istaknuo da je svetost za sve, da je to cilj koji se ne može postići samo vlastitim snagama, nego je on plod Božje milosti i našega slobodnog odgovora na nju. Riječi su to koje najbolje izražavaju život tog mladića iz Brindisija, koji je preminuo 2009. godine, a danas je časni sluga Božji.
Njegov je život simbol svetosti na dohvat ruke. Papa bi ga nazvao „svetcem iz susjedstva“. Rođen 1990. godine, u župi je otkrio franjevačku karizmu i ljubav prema ocu Piju iz Pietrelcine. Kada je imao 13 i pol godina razbolio se; bio je to početak dugog mukotrpnog puta. Preminuo je 2009. godine, u 20. godini života. Papa Franjo ga je proglasio časnim slugom Božjim 5. svibnja 2020. godine.
Svi su ga smatrali izuzetnim mladićem zaraznog entuzijazma koji je volio živjeti, širiti radost i mir, biti – kako je volio sebe nazivati – “Božji agent među mladima”, piše Aleteia.
“Bolest mu nikad nije bila teška“
“Matteu bolest nikad nije bila teška“, jednom je izjavila njegova majka Paola. “On mi je dao snagu da se suočim s najtežim trenucima. Govorio mi je: ‘Ne brini, jer dobro znaš da nam Gospodin šalje bolest kao trpljenje koje mu trebamo prikazati‘.”
Nepokolebljiva vjera
Postulatorica kauze Francesca Consolini dodaje: «U trenutku u kojem je bolest otkrivena, Matteo je postao jači od svih. Upravo je on hrabrio i umirivao svoju obitelj. Nikad se nije osjećao kao bolesnik. Nastavio je učiti s izvrsnim rezultatima, planirati budućnost sa svojom zaručnicom, svjedočiti životom i svojim brojnim spisima nepokolebljivu vjeru i potpuno prepuštanje Božjoj volji: “Stisni se ponizno u naručju Božjem i samo se prepusti!”
“Rekao mi je: Idite naprijed i nikad se ne bojte!“
Ravnatelj škole koju je Matteo pohađao Salvatore Giuliano ispričao je jednom anegdotu: “U posljednjim mjesecima njegova života škola je organizirala zabavu povodom povratka Mattea iz Hannovera: bila je to posljednja operacija i već je bio u invalidskim kolicima. Svi smo zajedno slavili. Na kraju zabave ispratio sam ga van i ostali smo sami. Znao sam da ga više neću vidjeti, osjetio sam to. Rekao mi je: ‘Ravnatelju, učinit ćete sjajne stvari. Samo naprijed i nikad se ne bojte!’ Bile su to proročke riječi. Digitalizacija škole tada još nije započela. Sjećam se tog prizora kao da je bilo jučer.”
Riječi Padra Pija
Dirljivo je i svjedočanstvo voditeljice zajednice ‘Apostolat molitve’, Marije Bafaro: “Mislim da je smisao jasne Matteove poruke koju je ostavio današnjim mladima da je moguće biti mlad i biti kršćanin i istovremeno biti sretan. Ova se poruka nalazi i u riječima koje mu je Padre Pio uputio u jednom snu kad je bio devetogodišnjak: “Ako si uspio shvatiti da je sretan onaj tko je bez grijeha, moraš pomoći i drugima da to shvate, kako bismo mogli svi zajedno sretni dospjeti u kraljevstvo nebesko.”
PRIMJER MLADIMA
Već s osam godina počeo je često ići na svetu ispovijed, a s devet godina je tijekom korizme pročitao cijelo Matejevo evanđelje.
Bio je veliki ljubitelj krunice koju je molio svakodnevno, a razvio je i štovanje
prema sv. Franji i Padru Piju.
Iako mu je dijagnosticiran tumor na mozgu, između boravaka u bolnici živio
je normalnim životom tinejdžera: pohađao je školu, družio se s prijateljima,
osnovao bend i imao djevojku.
Njegova poruka:
„Moramo živjeti svaki dan kao da je posljednji, ali ne u tuzi smrti,
nego u radosti zato što smo spremni susresti Gospodina.“
