“Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.” (Ez 36,26-27)
David je iz Teksasa, ima 44 godine i posvjedočio je kako ga je Isus nakon 27 godina života u grijehu, grijehu homoseksualnosti, oslobodio. Kako napominje, ovo svjedoči iz ljubavi, ne mržnje, kao netko tko zna kako je, tko je to proživio i zna kako je beznadno.
“Alkohol, seks, divlji život, droga, donose vam privremeno zadovoljstvo, ali u tome nema trajnog zadovoljstva, zato tražite još više, idete dalje, i upadate u grijeh još dublje. Ali ja vam govorim, govorim vam iz ljubavi, prava i potpuna sreća je u Bogu. Ne govorim vam ovo zbog osude, zbog mržnje, osude, govorim vam Riječ Božju. U konačnici On će nas suditi”.
Pada u teški grijeh već kao tinejdžer
Problemi u njegovom životu počeli su u tinejdžerskoj dobi. Roditelji su mu se rastavili, majka preudala. Iako je njegova nova obitelj išla u crkvu, i on s njima, nije osjećao ništa. Priznao je da je živio kao lažni kršćanin. Krstio se, ali nije shvaćao Božju ljubav, milost.
U to vrijeme, kad je bio 16-godišnjak već su počele grešne misli o drugim dječacima. Mislio je da će proći ali nije, samo se pogoršalo. Na pragu 17. godine spavao je s prvim muškarcem. Priznaje kako se sramio tog grijeha, taj čin mu je bio odbojan, ali grješna narav bila je zadovoljna. Opravdavao se da se loše osjeća jer je mlad to učinio, ali danas zna da je osjećao težinu grijeha protiv Boga.
Počeo je piti, drogirati se, bunio se protiv roditelja i na kraju je otišao iz kuće. Našao je posao, sam je živio u iznajmljenom stanu i bio je “slobodan”. Grešni život uzeo je maha. Nakon nekog vremena izgubio je posao u mornarici zbog pada na testu za droge.
Pokušaj samoubojstva i Božja intervencija
Odselio se u Kanadu, nastavio s drogiranjem, opijanjem. Često je upadao u depresiju. Želio je više od života ali nije se uspijevao otrgnuti grijehu i beznađu u koje je padao sve dublje i dublje. Skoro je počinio samoubojstvo. Prije skoka s balkona čuo je misao “U Bogu je uvijek nada. Moraš pronaći Boga kako bi pronašao nadu”. Pomislio je tada kako ne može učiniti samoubojstvo jer je grijeh uzeti život, ali ni da ne može na ovaj način osramotiti svoje roditelje. Odustao je. Otišao je iz Kanade, vratio se roditeljima.
Svjedoči kako je život s roditeljima kod njega izazivao osjećaj grižnje savjesti zbog grijeha u kojem je živio. Htio je pobjeći od te grižnje savjesti i odselio se u Kaliforniju.
Nastavio je s grešnim životom, alkoholom, drogama, bludnošću. U jednom periodu teško se razbolio od upale pluća. Doktorica mu je rekla da je skoro umro. U tom trenutku bio je zahvalan Bogu da je preživio, ali pomislio je i na sve što još nije napravio, još grijeha. Čim je ozdravio, nastavio je.
Ponovno je upao u depresiju.
Uzeo je Bibliju u ruke
U tom periodu postao je politički aktivan. Upoznao je prijatelja, kršćanina. I on sam predstavio mu se kao kršćanin, a ovaj mu je, kako kaže, blago pokušao reći kako život kojim živi nije kršćanski. Na jednom sastanku čuo je predavača kako govori o Bibliji i ljudima koji se ne slažu s njom. On je počeo razmišljati o Bibliji. Počeo je čitati. Shvatio je da se njegovo razmišljanje ne slaže s Biblijom.
U to vrijeme živio je s partnerom. Znao je da je kršćanin, odnosno da se tako predstavljao. I nije imao ništa protiv. Ali kad je počeo proučavati Bibliju, patner se usprotivio. Osjećao se da mu se Biblija protivi, da “radi” protiv njega. David svjedoči kako ga je nekoliko puta verbalno žestoko napao, govorio protiv kršćana, protiv Krista. Srce ga je zaboljelo zbog grubih riječi prema onom za kojeg je znao da nas je spasio.
Nije odustao. I dalje je proučavao Bibliju. Počeo je moliti. Molio je Boga da mu pokaže put. Priznaje da je u tom trenutku sve krenulo na gore. Pritiskala ga je savjest. Jedino pozitivno u to vrijeme bilo je da Bog ga je oslobodio alkohola i droge. Nije imao više želju za tim porocima. Gospodin, kako svjedoči, očistio je njegov um kako bi mogao dublje ući u istinu. Otišao je iz Kalifornije svjestan da ne može ostati u tom okruženju. Vratio se ponovno roditeljima u Teksas.
Potpuno predanje Bogu
Ipak, svjestan Boga i svega što je učinio za njega, silno je želio ostaviti jedan grijeh za sebe – homoseksualnost. Mislio je kako će naći način kako će to izvesti, opravdati.
“Dva mjeseca plakao sam Bogu da me spasi. A ne bi me spasio dok se ne pokajem za sve svoje grijehe”.
“Ili ne znate, da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se: “ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni mekoputnici, ni muželožnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.” (1. Korinćanima 6,9 – 10)
“Sve što sam u životu napravio je grijeh. Nikad nisam napravio nešto dobro. Možda sam bio uljudan, pristojan, ali sve što sam napravio je bio grijeh. U to vrijeme počeo sam shvaćati što je Krist napravio na križu za nas. Do ovog trenutka nisam ni shvaćao što znači pokajanje. Tada sam shvatio da je to više od “žao mi je”, već da se moram potpuno okrenuti od grijeha”.
David je od tada svaku večer plakao Bogu da ga spasi. Jednu večer kleknuo je pred Njega i svaki grijeh oplakao, i onaj koji je htio zadržati za sebe – homoseksualnost.
Nikad nije čuo za nekog koga je Bog oslobodio homoseksualnosti, ali predao se Bogu, i rekao mu: znam da ćeš Ti naći način kako me osloboditi. Svjedoči kako je tu noć otišao spavati ne znajući je li spašen ili nije. Ujutro probudivši se osjećao se drugačije. Nije osjećao teret. Iako predivan osjećaj nakon toliko vremena nošenja tereta grijeha, i dalje je sumnjao je li ga Bog spasio. Jedan dan pročitao je u Bibliji:
“Tada priznadoh tebi grijeh svoj i krivnju zlodjela svojih ne zatajih; rekoh: “Priznat ću Gospodu nepravdu svoju!” Tada si oprostio krivnju grijeha mojega.” (Psalam 32 5).
Shvatio je da je po prvi put Bogu sve dao, priznao. Nije Mu ništa pokušao sakriti, iako zna da je Njemu sve vidljivo, shvatio je koliko je važno svojom voljom Mu dati sve.
Dvije godine nakon ovog oslobođenja David svjedoči:
“Bog je tako dobar. Nisam Mu vjerovao, ali On je napravio ono što je rekao. Dao mi je novo srce s novim željama. Iako i danas imam iskušenja, stojim s Bogom znajući da me neće kušati više od onog što mogu podnijeti. Ne bojim se budućnosti jer znam da s Bogom kročim, da mi On pomaže, jer svojim snagama ne mogu.”
David za kraj poručuje: Bogu je sve moguće!| Dnevno.hr
