Talijanski tenor Andrea Bocelli ne boji se govoriti o svojoj vjeri. U svojoj glazbi i u intervjuima tijekom godina pokazao je da je katoličanstvo važan dio njegova života. Međutim, nije oduvijek bilo tako, a svoju priču Bocelli je ispričao u intervjuu s fra Fr. Davideom Banzatom na jednom talijanskom televizijskom programu.
"Kad sam bio mlad, činilo mi se ispravnim biti agnostik", rekao je. Prije nego što je otkrio svoju vjeru, učinio je ono što mnogi ljudi čine, osobito uspješni ljudi u industriji zabave: živio je pomalo razuzdano kako bi pokušao, kako i sam kaže, upotpuniti “dio sebe koji nedostaje”.
“Usprkos uspjehu, bio sam nemiran. Svakog dana morate postići svoje ciljeve. Kada to ne učinite, osjećate se loše. Uspjeh sve čini lakšim, ali na kraju se zateknete praznih ruku i osjećate se kao da tonete u vrtlogu poroka”.
U intervjuu za australski časopis The Catholic Leader rekao je da su u tom trenutku njegova života neka egzistencijalna pitanja postala neizbježna.
“Shvatio sam da pri donošenju bilo kakve odluke stojimo na račvanju - jedan put vodi ka dobrom, drugi ka zlu... Ja sam izabrao put koji se činio logičnijim, put za koji sam ustanovio da nema alternative - put vjere”.
Ključ njegovog obraćenja bila je spoznaja da njegovim životom upravlja veći plan i da svemir nije samo rezultat slučajnosti.
“Kada se zapitate o smislu života i uistinu tražite odgovore, otkrijete toliko stvari! Mislim da sam otkrio da slučajnosti ne postoje”, rekao je Bocelli.
“Vjerujem da je to istina jer je vidim. Nemam opipljiv dokaz da je to istina, ali postoje na tisuće činjenica, velikih i malih, koje me u to uvjeravaju: ono što mi se dogodilo i što mi se događa svakodnevno, plod je plana. To je bio prvi korak prema potpunom pomirenju s mojom vjerom”.
Upitan što će reći nekome tko ne dijeli njegovu vjeru, rekao je da će razumjeti, a onda se pozvao na Evanđelje koje nam govori: "Ne sudite! Tada nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni!”
Međutim, njegova je vjera temelj njegova života. "U mom slučaju", rekao je, “bez vjere bih živio u očaju. Moj bi život bio neizbježna tragedija jer život na ovoj zemlji završava smrću. Zbog toga je vjera doista neprocjenjiv dar koji pokušavam zadržati i produbiti, vjera mi pomaže iz dana u dan."
Prevela Erika Radović/medjugorje-info.com
